Dugo se smatralo da mišićna masa nije privlačna kod žena, što ih je na neki način obeshrabrivalo da vežbaju. Smatralo se da su muškarci snažniji pol, kako emocionalno tako i fizički, i da tako treba i da ostane.
Posmatrano kroz istoriju vežbanje nije bilo dobro za žene.
“Stav je bio da je vežbanje potrebno, ali da su žene prilagodljive samo umerenom treniranju jer njihove ruke ne mogu da rade dugo i naporno”, kaže Šenon Selin.
Naravno, to je bilo potpuno netačno. Žene su oduvek naporno radile kako bi osigurale hranu, brinule su o deci i domaćinstvu, a to se sve smatra fizičkimim naporom.
Vežbanje je korisno, bez obzira na pol. Kako su mogućnosti i pristup rekvizitima za jačanje snage jednaki, postavlja se pitanje koliko je zapravo prosečna žena snažna? Deo odgovora povezan je i sa veličinom tela.
“Veća snaga rezultat je većih mišića”
Mišići kod muškaraca su drugačiji jer oni imaju više mišićnih vlakana tipa 2 koja su idealna za aktivnosti koje uključuju brzinu ili trening sa tegovima. Žene imaju više mišićnih vlakana tipa 1 koji su izvrsni za izdržljivost.
“Čučnjevi i iskoraci su ženama jednostavniji od sklekova ili zgibova”, smatraju stručnjaci.
Drugi deo odgovora leži u fiziologiji.
Istraživanje Nacionalnog centra za informacije o biotehnologiji raspolaže podacima istraživanja koje kaže da su žene u gornjem delu tela u 52 odsto slučajeva jednako snažne kao muškarci, dok su u donjem jednako snažne u 66 odsto slučajeva.
“Podaci govore da je veća snaga muškaraca posledica prvenstveno većih mišića”, zaključuju.
