Prema podacima iz "Plemenskog rječnika ličko-krbavske županije" R. Grujića, na početku Prvog svetskog rata, Kneževića je u ovim krajevima bilo u velikom broju, čak 234 domaćinstva.
Bili su nastanjeni u Boričevcu, Brlogu, Buniću, Dnopolju, Dugopolju i Kupirovu kod Srba, a kod Otočca u selima Glavace i Grab, kod Gospića, kao i u mestima Jošani, Kosinj, Kozjan, Međudražje, Mutilić i Rebić (Udbina), Oraovac (Lapac), Prokike (Brinje), Rapain Klanac (Brinje), Ričice (Lovinac), Sinac, Šalamunić (Bunić), Široka Kula, Štikada, Udbina, Vaganac (Ličko Petrovo Selo), Vodoteč (Brinje, Žuta Lokva (Brinje). Evidentno je da su najbrojniji u Buniću i okolini, kao i Brinju.
Prema podacima Stj. Pavičića, Srbi se doseljavaju na brinjsko područje oko 1638. godine i među 66 domaćinstava sa oko 600 čeljadi, bili su i Kneževići. Međutim, prethodno su bili nastanjeni na bunićkom području još 1550. u mestima Kozjan, Šalamunić, Debelo Brdo i Krbavica. Oni su uzeli učešća i u Vojnoj granici koju formira Austrija. Prvi detaljniji popis potiče tek iz 1702. i on je vojničkog karaktera. Prema tom popisu, na području Bunića bila su 62 domaćinstva Kneževića.
Verovatno nije verodostojno zabeležen podatak o vremenu njihovog nastanjivanja na brinjskom području, jer se dalje kaže da su u Buniću nastanjeni od Brinja. U isto vreme, 1702. i 1712. godine, Kneževići su u popisima i na udbinskom području nastanjeni čak u 16 domaćinstava.
Prema popisu M. Radeke u "Karlovačkom vladičanstvu", Kneževići se beleže sa mnoštvom slava: Stevanjdan, Jovanjdan, Lazarevdan, Đurđevdan, Nikoljdan, Mitrovdan, Mratindan, a ima ih i rimokatolika. Iz ovih podataka zaključujemo da su Kneževići različite grane jednog stabla ili su raznorodni po poreklu. Ime je nastalo kao hipokoristik od reči za titulu knez. Tako ima i Knezovića.
Kneževići "nikoljštaci", od kojih je i naša čitateljke potekla, doselili su se, najverovatnije, iz Bosne, jer ih u Bosanskoj krajini ima ponajviše – Unac, Krupa, Bihać, Dubica, Ključ, Petrovac, Prnjavor, Sanski Most, Sanica, a malo dalje Derventa i Višegrad. Uvidom u dalju literaturu utvrdili smo da Kneževića ima i na tromeđi Srbije, Bosne i Hercegovine i Stare Crne Gore, tako da se njihovi koreni mogu tražiti i u ovim područjima.
