Istoričar dr Milan Koljanin ističe da su se jugoslovenske vlasti u borbi protiv pripadnika ekstremne političke emigracije, među kojom su bili i brojni ratni zločinci, ponekad služile i ilegalnim metodama.
– To je ujedno bila i borba protiv terorizma jer se ekstremna emigracija borila protiv Jugoslavije i terorističkim metodama: postavljanjem bombi, otmicama aviona, ubijanjem diplomatskih predstavnika. Pripadnik jugoslovenske službe bezbednosti je 1967. ubio u Španiji jednog od najvećih ustaških zločinaca Vjekoslava Maksa Luburića – ističe Koljanin.
Prema dostupnim podacima, Luburića je 20. aprila 1969, u stanu u Madridu ubio Ilija Stanić, sin njegovog poginulog prijatelja, takođe ustaše, Vinka Stanića. Ilija Stanić je u jednom intervjuu rekao da ga je regrutovala Udba, da je imao kodno ime “Mungos”, a da je ubistvo svog kuma (Luburić ga je krstio 1942), planirao oko tri meseca.
Naveo je da je iskoristio priliku kada je tada 56-godišnjeg Luburića napustila supruga, a njih dvojica su ostali sami u kući.
Dok je ovaj bio u kuhinji, Stanić mu se prikrao i čekićem ga udario po glavi, ali je on pokušao da ustane. Ovaj mu je na to viknuo: “Majku ti jebem ustašku! Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu!”, i nakon toga mu sa još tri udarca razbio lobanju. Međutim, Ilija Stanić je u više navrata menjao svoje izjave, tako da je do danas ostala misterija da li je on bio egzekutor ili neko drugi.
