Viza ne treba, ali bez rezervacije ne krećite u "Jugoslaviju". Barem dok ne proširi svoju teritoriju. I, koliko da znate, tamo se najviše jede JNA pasulj.
I ove godine, nekoliko stotina jugonostalgičara okupilo se u četvrtoj mini Jugoslaviji u Subotici, da obeleže Praznik rada i, kako kažu, sete se lepših vremena, ali deo Jugoslavije postoji i u Kragujevcu.
Kafana s nazivom bivše države privlači pažnju domaćih, ali i stranih gostiju. Nostalgija ili marketinški trik? Kao u najboljim danima, u "Jugoslaviji", Titovi udarnici, drugovi i drugarice, pioniri, omladinci… Veterani bi da se podsete, a mlađi da osete draž stare Jugoslavije. U duhu bratstva i jedinstva uživaju i gosti iz Amerike.
Svaki kutak budi uspomene. Geografske karte, fotografije sa sletova, radnih akcija, čuvena "crvena" novčanica, a iz svakog ugla nadgleda maršal.
Za razliku od SFRJ, koja se raspala početkom 90-ih godina, ova Jugoslavija proširuje svoje granice. Doduše, ne baš kao u pesmi "Od Vardara pa do Triglava", ali u kafani "Jugoslavija" planiraju da bar udvostruče teritoriju.
Zvuci hitova iz bivših republika i duh starih vremena privlače sve više gostiju. Zato, za ulazak u "Jugoslaviju" obavezna je rezervacija.
Najtraženiji pasulj JNA
– Najviše se traži JNA pasulj, za najvrednije Jugoslovene spremamo radnički doručak, a za najmlađe pionirske pljeskavice – kaže konobar u kafani Miroslav Đukić.
– Moto kafane je – najkvalitetnije i najjeftinije, kao u stara dobra vremena – ističe Dejan Milošević, vlasnik "Jugoslavije".
– Posla ima, časna pionirska reč, dok traje obnova nema odmora – dodaje Vojkan Kostić.
