Žene u Iraku su za vreme Sadamove vladavine imale godinu dana trudničkog bolovanja koji je sada smanjen na šest meseci, javlja IPS.
Trenutno je na snazi član broj 2 Ustavnog zakona u kojem stoji: "Islam je službena religija iračke države i on je glavni izvor legislative. Ni jedan zakon ne može biti donesen ako se suprotstavlja nepobitnim pravilima Islama."
Takva odredba Ustava u praksi znači da o pravima žena odlučuju religijski vođe koji su pod velikim uticajem konzervativnog Irana.
"Okupatore iz SAD-a ne brinu previše prava žena", izjavio je Janar Muhamed, prvoborac za ženska prava u Iraku.
"Islamske političke grupe su preuzele južni Irak, a ljudi na to pristaju jer im Iran pruža političku i finansijsku podršku."
Donošenje novog Ustavnog zakona je paradoksalno dovelo do stanja potpunog bezakonja. Tako je studentkinja Nora Hamaid bila primorana da odustane od svoje karijere jer se konstantno boji za svoj život i živote svoje dece.
"Pre okupacije sam slobodno pohađala fakultet, ali sam da prekinem studiranje. Bojim se da pošaljem svoju decu u školu jer se bojim otmica", izjavila je Dora.
Brojka od 25 posto žena u parlamentu predstavlja određeni napredak za demokratiju Iraka, ali profesorka političkih nauka Maha Sabria tvrdi da je to samo na papiru.
"Žene u parlamentu služe isključivo kako bi se priklanjale volji svojih matičnih stranaka, a ne kako bi se borile za prava žena."
"Kako je sve više muškaraca u pritvorima i zatvorima, na žene je prešao teret izdržavanja cele porodice, a da pritom nemaju slobodu kretanja jer naoružane bande otimaju žene i decu", dodala je Sabria.
"Otmice jednostavno nisu postojale pre američke okupacije. Moglo bi se reći da se Iračanke danas više nego ikad bore sa represijom i zatiranjem njihovih prava. Sada Irakom vladaju tradicionalne plemenske vrednosti", kaže Sabria i dodaje:
"Najveći problem je što su žene nesvesne svojih prava zbog neupćenosti iračkog društva u celini."
