Slobodna Dalmacija
SPLIT – Ne znamo kada se točno naša zemlja priključila međunarodnom vojnom savezu protiv takozvane Islamske države, a čini se da za to nismo ni trebali znati. Hrvatska je trebala biti tajni partner, kao kad se osnivaju trgovačka društva s nečasnim namjerama, netko čije je ime tvrdo zaključano u čeličnom sefu javnobilježničkog ureda. Postali smo neprijatelji arapskih islamista u diskreciji, poput preljubnika u sobi za dnevni odmor provincijskog motela. Pridružili smo se borbi navodnog slobodnog svijeta krišom, kao masonskoj loži. Premijer Milanović nije našao potrebnim javnosti objasniti zašto smo to učinili, predsjednik Josipović nije stao pred kamere rastumačiti koje su naše obaveze u ratu sa srednjoazijskim glavosječama.
Vlada nije raspravljala o ovome pitanju, ono nije došlo ni na dnevni red Sabora. Zastupnici, koji se inače hvataju za grkljane zbog budalaština, ostali su savršeno ravnodušni, ni politička ljevica ni desnica ni centar baš ništa o tome pametno nisu kazali, a vrijedilo bi, složit ćemo se, barem ugrubo čuti o kondicijama sporazuma zbog kojega će određeni broj hrvatskih muškaraca i žena u najboljim godinama poginuti daleko od kuće. Njihove obitelji imaju pravo to znati prije nego što im čarterom iz Bagdada dođe limeni sanduk pokriven zastavom.
