Ante Tomić, kolumnista Jutarnjeg lista, ne miruje ni dok se odmara na Lastovu, ostrvu koje je poslednjih godina sve privlačnije i turistima iz Srbije. Njegova dalja okolina bila je proteklih dana i omiljena destinacija hrvatskim političarima i profesionalnim domoljubima. Donosimo najzanimljivije delove Tomićevih utisaka o tim događajima. x Teško je raskinuti sve spone s kopnom. Luka, naš domaćin, zvao je na janjetinu ispod peke jer ipak je on hrvatski general i red je da počasti na Dan pobjede. "Ručali smo meso, glodali smo kosti dobrih životinja" (stihovi grupe Ekatarina Velika, prim. prir), kad je netko uključio televizor i lastovsku tišinu ispunila je dernjava i zviždanje premijeru Zoranu Milanoviću… Činili su se strašno daleko. Kako su vikali u Kninu, mogli su vikati i u Bangladešu. Hrvatska mi je odavde, s otoka, djelovala bolesno. Zajapureni i znojni muškarci, na plus četrdeset Celzija nepromišljeno umotani u zastave od najlonskih vlakana, izgledali su kao gomila koju su autobusom nekakve psihijatrijske bolnice doveli da Milanoviću dobacuju da je izdajnik, jugoslavenski smrad i komunističko kopile. Zašto bi inače itko normalan izvikivao takve očite izmišljotine? Tip na pozornici po mnogo osnova zaslužuje kritike, pa i uvrede, ali Jugoslaven i komunist, brate, nije…
x No, Milanović je to valjda zaslužio jer je pristao na njihovo ludilo. Ni on zaista nije bio primjer duševno zdrave osobe dok se promuklo nadvikivao s prostacima, a trenutak u kojemu me je sasvim porazio bio je kada je "odao priznanje prvom predsjedniku Franji Tuđmanu". Milanović, naravno, ima svako pravo lijepo govoriti o pokojnom predsjedniku, ali pred nekom drugačijom publikom. U Kninu na Dan pobjede to je jadno i ulizivački. Gledajući ga kako, laskajući Tuđmanu, beznadno pokušava utišati one čiju naklonost nikada neće steći gotovo sam zažalio da mu samo viču, da uspaljena rulja nije i za kamenjem posegnula…
x Program se nastavio reportažom s teferića u Čavoglavama, gdje je njihov najveći sin Marko Perković Tompson došao motociklom se probijajući kroz razdragani narod. To je naš stari običaj. Kud će Tompson drugačije, nego na harli-dejvidsonu. I ćaća mu ga je jašio. Kome god u grudima hrvacko srce bije, došao je toga dana u Čavoglave, s izuzetkom Ante Gotovine koji je, kao i lani, imao nekog neodgodivog posla… Kamera je uslikala grupicu mladića s patriotskim natpisima na majicama: "Hvala ti, Bože, što sam Hrvat"… Ona mi glupost nije htjela otići s pameti. "Hvala ti, Bože, što sam Hrvat", ponavljao sam u mislima zaprepašteno. "Nema na čemu, sinko", odgovorio bi zacijelo Bog, nešto se i čudeć’ neobičnoj zahvali…
x Ako ne razgovarate s Bogom, Lastovo je sa svojim beskrajnim zvjezdanim nebom idealno mjesto da ponovno počnete. No, lastovski Bog ne zna za Srbe ni Hrvate. Naš otočni Stvoritelj ne pravi razliku među bićima, On svaku vlat trave i svakog grdelina što se na tanušnim nožicama ljulja na tamarisu ljubi jednako kao čovjeka".
