Jedini su imali snimak premlaćivanja premijervog brata Andreja Vučića. Sećate se, taj se snimak vrteo danima dok nas je direktor srpskog odeljka N1 Jugoslav Ćosić uveravao da su snimateljske ekipe beogradske redakcije u vreme svog probnog rada(!) bile postavljene na svim ključnim mestima u gradu zbog Parade ponosa koja je toga dana priređena Beograđanima. Samo ljubomorni zlobnici mogli su dakle da tvrde da su bogati američki vlasnici iz CNN, među kojima i bivši šef CIA, iskeširali pare nekome u državnoj službi ne bi li došli u posed ekskluziviteta.
Tako je N1 ušla na velika vrata u zamračeni etarski prostor nad Srbijom. I šta smo dobili? Novi prozor u svet, bez musavog stakla od starih šablonskih podela na demokratski Zapad i zlog Putina?
Ništa od toga, a svako ko je sumnjičav može sam da se uveri. Mada, teško da će da se zadrži duže od desetak minuta. Prvo što su dosadni, drugo što su predvidljivi.
Ipak, u ponedeljak, kada je emitovana emisija Presing iz zagrebačkog studija, mazohistički sam izdržala duže od pomenute minutaže.
Zašto? Zato što nisam mogla da verujem svojim ušima. Sat vremena su hrvatski poslanici u Evropskom parlamentu, Picula i Plenković, plus hrvatski ministar pravde Miljenić pričali o Šešelju, o Srbiji koja mora da se uzme u pamet, o tome da europska Hrvatska neće da dozvoli šovinističko divljanje u svom susedstvu i tome slično, te da rezolucija na čijem usvajanju u Evropskom parlamentu Zagreb insistira to najdirektnije treba da saopšti zvaničnom Beogradu.
Dok ovo čitate već će se znati kakav je ishod hrvatske inicijative i kakav će konačan tekst usvojiti evropski parlamentarci. Vratimo se zato emisiji N1 i šarmantnom voditelju Dubravku Merliću koji je na svaku umotvorinu svojih sagovornika o nedopustivoj srpskom loncu pakosti sve sa vojvodom kao glavnim začinom, imao poštapalicu "jasno".
"Šešelj je povod, ali Srbija se mora suočiti s pitanjem ratnih zločina. A drugo pitanje koje mora rješiti je odnos prema četništvu. Ako je to kazneno djelo u Hrvatskoj, mora biti i u Srbiji", potpuno je jasno poentirao hrvatski ministar.
Njihov cilj je, jasno, Srbija, a ne "optuženi ratni zločinac Šešelj". Pazite, za njih je "Šešelj ratni zločinac", a ne "optuženi za ratni zločin". Tu malu jezičku i suštinsku razliku oni naravno znaju, ali temelj savremenog prava – pretpostavku nevinosti – u ovom slučaju ne primenjuju. Gospoda iz Hrvatske bi i da tuže i da presuđuju. Ali ne samo Šešelja, on je tek čudovišna pojava kojom treba da plaše mladi hrvatski naraštaj. Pravi cilj je omraženi sused. Hrvati bi da uređuju srpsko pravosuđe, pa da ono što je "u Hrvatskoj kazneno delo mora biti u Srbiji"!
Ništa o tome da je puštanje vojvode nakon 12 godina tamničenja bez presude bila koska koju je Tribunal bacio odbeglim radikalima, a sada ključnim ljudima u Srbiji. Svojom opsednutošću Srbijom, upakovanu s uobraziljom zbog članstva u EU, Hrvati vas prosto teraju da bar jednom date za pravo Vučiću dok citira filozofiju apsurda "oprostiće ti Đura što te je tukao".
Ali u celom ovom hrvatskom igrokazu ima nešto i dobro. Hrvatski ministar nam je lepo poručio da neće Srbiju saplitati zbog granica kao što je to njima priređivala Slovenija, ali moraće kada se radi o politici prema ratnim zločinima. To kažu oni koji nemaju nijednu presudu prema ključnim ljudima odgovornim za zločine nad Srbima u Hrvatskoj. Istina, nema ih ni Tribunal, a što bi imali Hrvati.
Ovi novi europski pravdodelioci nehotice nam predočavaju da odustanemo od Unije jer od gomile ucena kojima ćemo biti izloženi, hrvatski bedem nikada nećemo preskočiti. Hvala bogu.
