Nama je svima poznata nauka Hristova. On je došao da nas pouči i privede do Istine Njegove. Poznato nam je da je Hristos još kao mali dječak došao u sinagogu i učio i svi su se divili nauci Njegovoj govoreći: "Odakle ovome mudrost ova i moći" (Mt. 13, 54).
Uzmi sve, ili ostavi i idi
U Crkvi Hristovoj nema, i ne može biti inovacija koja bi se ticale suštine naše vjere.
Nema prilagođavanja "savremenom dobu", novim modama i trendovima. Nema u Crkvi pijace ili samoposluge, pa da uzmemo ono što hoćemo a ostavimo ono što nam se ne sviđa. Ili uđi u Crkvu Hristovu i prihvati sve što zatičeš, ili ostavi sve to, izađi iz nje, i idi u svoj svijet bez Boga.
Jevanđelisti nam svjedoče: Hristos je učio, savjetovao, liječio, ali Hristos nikada nije polemisao sa onima koji su ga slušali. Kada bi mu neko postavljao pitanja sa namjerom da ga kuša, Hristos bi mu oštro odgovarao i na kraju kušaču odvraćao: "Idi od mene satano… sablazan si mi jer ne gledaš šta je Božije nego šta je ljudsko" (Mt, 16, 23). Kada šalje svoje učenike u svijet da propovijedaju kaže: "Koji povjeruje i krsti se biće spasen, a koji ne vjeruje biće osuđen" (Mk. 16, 16).
A mi bismo danas da polemišemo sa Bogom. Da se prepiremo sa Njim, da Njegovu nauku izmijenimo i tako izvitoperenu sebi prilagodimo. Zato se, sve češće, i postavlja pitanje sveštenstva kao obične, sekularne službe, i pri tome zaboravlja da sveštenici u Crkvi daju im blagodat i prava (da propovijedaju, sude i bogosluže) primaju od samog Hrista Gospoda, preko Njegovih apostola kroz tzv. apostolsko prijemstvo.
Nema u Crkvi "slobode", kako je shvata današnji nestalni čovjek. Hristos poručuje da je Njegova sloboda jedino sloboda 'od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije" (Rim, 8, 21); Njegova sloboda nije od, nego sloboda za ljubav, Boga, svijet. Ne upozorava li nas Apostol: "A gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2. Kor. 3, 17)? Sloboda u Hristu i u Crkvi nije sloboda "za ugađanje tijelu, nego da iz ljubavi služite jedni drugima" (Gal. 5, 13). Koliko je to različito od lažne slobode koja nam se danas sa svih strana nudi i preporučuje kroz 'naduvene i sujetne riječi" (2. Pet. 18)! To su riječi onih koji lažu i laskaju ljudima "obećavajući im slobodu a sami su robovi pokvarenosti; jer od koga je ko pobijeđen tome i robuje" (2 Pet. 2, 19). Hristos nam daje slobodu o kojoj uči Crkva, a to je sledovanju putu Njegovu. To je, dakle, sloboda po Bogu a ne čovjeku – neslobodnom biću, koje svoju "slobodu" zasniva na slobodi van Boga, tj. neslobodi. "Sve mi je slobodno, ali sve ne koristi, sve mi je slobodno, ali sve ne izgrađuje" (1. Kor. 10, 23).
Kada mi kažemo: 'Hristos se rodi", isto je kao i da kažemo: "Mesija se rodi, ili car se rodi, ili Spasitelj se rodi" (Misli Vladike Nikolaja, 108). I od Njega, davaoca svake slobode, tražimo da budemo oslobođeni, prvenstveno od grijeha, oslobođeni za ljubav, za istinsku slobodu koja je On sam.
Uz radosne pozdrave spasonosnom Hristovom rođenju: HRISTOS SE RODI!
Sve je banalizovano
Sa gubljenjem straha Božijeg, gubi se i stid – kaže Sveti Vladika Nikolaj. Zato je sve danas banalizovano, pa i samo čudo rođenja. Upravo zbog toga i poimanje Rođenja Hristova danas često vidimo kao stvar biznisa, prestiža, a ne ljubavi, one slobode o kojoj Gospod govori i svjedoči. Sve u svijetu je danas pod mjerilima neke lažne slobode i nove ključne" riječi novoga svijeta – "demokratije" – riječi koja nije poznata u Svetom pismu!
