Hrišćani pod istim krstom?

0

O čemu je bilo reči sa kardinalom Kasperom?
– Govorilo se o pravoslavno-katoličkom dijalogu, istorijskim traumama na Balkanu, stanju na Kosovu i Metohiji, "Hrvatskoj pravoslavnoj zajednici" i osnivanju pravoslavnih eparhija u dijaspori.

 

Vatikan je sa zahvalnošću i radošću primio prijateljske izjave patrijarha Irineja u vezi sa eventualnom posetom pape Srbiji povodom jubileja "Milanskog edikta» 2013". No, sada se pripremaju tek papine posete za drugu polovinu 2010. tako da je o pripremama za 2013. suviše rano govoriti.

 

Hiperaktivan

Tihomir Popović (rođen 1974. u Beogradu) živi u Nemačkoj od 1993. a od prošle godine je odgovorni urednik dvojezične (nemačko-srpske) Informativne službe Eparhije srednjoevropske.

 

Doktorirao na Filozofskom fakultetu Humbolt Univerziteta u Berlinu. Aktivan je kompozitor i predavač na fakultetima muzičke umetnosti u Hanoveru i Osnabriku. Od 2007. potpredsednik je Eparhijskog saveta i Upravnog odbora Eparhije srednjoevropske.

 

Član je nemačke Demohrišćanske unije (CDU), njenog republičkog odbora za migrante u Donjoj Saksoniji i Upravnog odbora za centralni Hanover.

Kako teče ekumenski dijalog o jedinstvu svih hrišćana?
– Moj lični utisak je da ovaj dijalog teče onom brzinom koju dopušta mudrost, odgovornost i smirenost njegovih učesnika.

 

Stiče se utisak harmonične i konstruktivne razmene mišljenja koja ne može biti ozbiljno ometana, s obzirom na to da je vode najviši i najkompetentniji predstavnici pomesnih pravoslavnih crkava i Rimokatoličke crkve.

 

Razlike u učenju – primera radi, različiti pogledi na položaj rimskog episkopa – pripadaju osnovnim temama ovog dijaloga.


Da li eventualnom svehrišćanskom jedinstvu prethodi preimenovanje nacionalnih pomesnih pravoslavnih crkava u oblasne pod kišobranom carigradskog patrijarha?

– Po mom skromnom shvatanju, pojam "nacionalne" crkve ne odgovara pravoslavnom teološkom mišljenju.

 

I sam pojam "nacija" je, onako kako se danas upotrebljava, skovan nakon Francuske revolucije i Napoleonovih ratova, prevashodno u 19. veku, dakle mnogo vekova posle utemeljenja institucije i pojma Pravoslavne crkve.

 

Pravoslavna crkva je jedna, sveta, saborna i apostolska, a organizovana je u pomesne (ne "nacionalne") crkve koje žive u međusobnom liturgijskom jedinstvu i jedinstvu učenja.

 

Takozvani "etnofiletizam" – dominacija nacionalnog nad crkvenim – osuđen je od Pravoslavne crkve pre više od 100 godina, što ne znači da se u njoj povremeno ne pojavljuje. Vaseljenski patrijarh sa sedištem u Carigradu je u pravoslavlju prvi među jednakima i ne postoji ni inicijativa ni razlog da se to promeni.

 

Kakav je danas stav Carigradske patrijaršije s obzirom na njene višedecenijske težnje da pod svoju kapu stavi sve pravoslavne u rasejanju?
– Pitanjem pravoslavne dijaspore se upravo bave predsaborske konferencije Pravoslavne crkve. Još devedesetih godina prošlog veka je doneta odluka da se ustanove pravoslavne episkopske konferencije u dijaspori.

 

Prošle godine je na četvrtoj predsaborskoj konferenciji u Šambeziju (Švajcarska) dogovoreno kako će ovaj proces konkretno izgledati, da bi već ove godine na teritoriji Eparhije srednjoevropske bilo pristupljeno osnivanju episkopskih konferencija.

 

 

Bratsko zalaganje

Hijerarhija u okviru pravoslavnih episkopskih konferencija utvrđena je tradicionalnim crkvenim poretkom, tako da je predsednik jedne episkopske konferencije uvek predstavnik Vaseljenske patrijaršije, kao što je i vaseljenski patrijarh prvi među jednakima u Pravoslavnoj crkvi.

 

No, ovde se ne radi ni o kakvim borbama moći, već o bratskom zalaganju za ustaljeni pravoslavni red i poredak u zajedničkom ispovedanju Svetog Jevanđelja. Osim toga, rad konferencija je savetodavan, a sve odluke se donose konsenzusom.

 

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here