KIJEV – U bolnici Mečnikova u ukrajinskom gradu Dnjipropetrovsku već dvadeset dana s gelerom u desnom kuku i petnaest šrapnela po cijelom tijelu leži 21-godišnji Zagrepčanin Andro, inače pripadnik elitnog bataljona Azov, u kojem se nalaze strani borci. Andro je ranjen 4. rujna u blizini ukrajinskog sela Širokina, dok je zajedno sa svojim suborcima zaustavljao napade ruske vojske. U Ukrajinu je otišao s namjerom da logistički pomogne ukrajinskoj vojsci, ali kada se suočio s pravim valom izbjeglica iz Donbasa i Luganska, kada je čuo njihove tragične sudbine, odlučio je i sam uzeti pušku u ruke.
– Smeta mi kada pripadnike našeg bataljona Azov mediji nazivaju stranim plaćenicima. To nije točno, barem to mogu reći za ljude koji su se dva i pol mjeseca borili sa mnom na prvim crtama bojišnice. Mogu to otvoreno reći, ja sam svoj put iz Zagreba do Kijeva sam financirao. Javio sam se najprije zapovjedniku, Francuzu Gastonu Bešonu, koji živi u Puli i s njim sve dogovorio u vezi sa svojim odlaskom iz Zagreba. Išao sam preko Budimpešte i promijenio pet vlakova dok nisam došao do Kijeva. Cijeli put je koštao oko sto eura. I sad, recite mi, kakav sam ja to strani plaćenik ako do dana današnjega za svoj ratni angažman nisam dobio ni jednu grivnju, ni jedan euro, ni jednu kunu. A to niti ne tražim! Ja sam idealist, borac za pravdu koji je uvijek na strani slabijih. Jednostavno, nisam mogao više mirno gledati što neprijatelj radi ukrajinskom narodu – kazuje Andro, koji će se od zadobivenih ozljeda oporavljati najmanje šest mjeseci.
Liječnici su odlučili ne vaditi mu geler iz kuka, što je njemu sada manje bitno. Stalno inzistira da napišemo sljedeće: "U Azovu nema fašista, desničara, rođenih ubojica ni plaćenika. A upoznao sam više od pola bataljuna. Posebno hrvatski mediji to ističu i to mi jako smeta".
