Svakog dana neko se javi: "Stojim iza svog doktorata", "Sve je to politička igra", "Komisija je rekla da je doktorat stručan", "Piše mi ‘dr’ ispred imena, ali nisam doktor nego spremam doktorat"- neke su od najpoznatijih izjava veoma moćnih ljudi u ovoj zemlji čije je elementarno poštenje dovedeno u pitanje iz naučnih krugova kojima su se toliko trudili da pripadnu ne bi li preko njih stekli još jedan stub nosač autoriteta pred narodom. Izgleda da su se prevarili. Mada ne sumnjamo da sva ova priča o nauci ima cilj koji nimalo nije pravedan: želi se skrenuti pažnja sa socijalnih tema, zakona o radu, bele kuge, predaje Kosova… moramo makar jednu stvar ovde ponoviti. Osoba koja je doktorirala je doktor, ona koja je na doktorskim studijama je – "doktorand" i nisu u pravu oni mediji koji ih nazivaju "doktorantima", verovatno ponukani rečima tipa "laborant", "projektant" i slično. Ako bi se pak desilo da onaj ko piše doktorat sebe naziva doktorantom, taj bi već bio naučni diletant jer budući doktori svakako znaju da je pravilan oblik "doktorand" (na poštenim univerzitetima se o tome vodi računa). Reč vodi poreklo od latinskog oblika "doctorandus", a pošto je poznato da se latinski nastavak -us u našem jeziku gubi, ono što ostaje je nominativ jednine. Primera ima: Philipus je Filip, a Traianus je Trajan, bolji je oblik dinosaur nego dinosaurus. Genitiv množine imenice "doktorand" je "doktoranada", a ne doktoranata" jer se suglasničke grupe "kt", "nt" i "nd" u stranim rečima razbijaju umetanjem "a" u tom padežu: "kontakata", "laviranata"… Prilično smo sigurni da oni koji su spremali doktorat na puškice misle da su bili "doktoranti". A "doktorirali" su jer im je bilo oportuno, što znači "umesno", "potrebno" i tu reč treba razlikovati od njihove oportunističke prirode, što je pojam koji označava osobu koja menja stav prema prilikama, prevrtljivca, čoveka bez principa.
