Kako je rekao novinarima, spomenik je podigao jer je hteo da bude siguran da će i posle smrti, bar na slici, biti u društvu onih koje je najviše voleo.
"Dok sam živ životom neću prežaliti što sam prodao Jablana i Goluba i ostavio rabadžijski posao koji sam, uz druge seljačke poslove, radio jedno pedeset godina", rekao je Đurđe. "Tuga me je i naterala da sebi na spomenik stavim baš ovu sliku kako bismo bar na onom svetu drugovali", dodao je on.
Đurđe je imao desetak godina kad ga je otac prvi put poveo sa sobom u šumu da volovskom zapregom izvlače drva. Od tada pa sve do pre nekoliko godina rabadžijski posao je radio u zlatarskim šumama zarađujući, kako je kazao, lepe pare zahvaljujući volovima.
Imao ih je, za pedesetak godina koliko je, kako kaže, bio svoj čovek, 15 pari.
"Sve sam ih pazio bolje nego sebe, ali Jablana i Goluba ne mogu prežaliti, valjda zato što su mi poslednji rabadžijski volovi. Imali su dvadesetak tovara (dve tone), kupio sam ih u Kratovu, bili su blizanci i pametniji od većine ljudi koje znam", rekao je Đurđe Vjetrović.
