Nedavno je u Beogradu, u Udruženju književnika Srbije, promovisana zbirka pesama “Živim u pesmi” naše poznate pesnikinje Danice Dane Dodić koja više od pola veka živi i radi u Parizu, gde stvara i učestvuje u kulturnom životu srpske dijaspore. O poeziji Dane Dodić govorio je Vidak Maslovarić, književnik i recenzent, stihove su recitovali Svetlana Kujavič, Bane Ubović i autorka. Pevao je hor Kraljice Marije i devojčice Andrea Danilović i Lenka Milanović.
Dana za “Vesti” ističe da je nostalgija deo života svih naših ljudi koji žive daleko od otadžbine i da se nostalgija oseti u njenim pesmama.
– Svaki čovek ima osećaj da mu mnogo štošta nedostaje, a meni zemlja rađanja koju nosim sobom u pesmama, a i tamo gde živim. Svaki dolazak u Srbiju je popunjavanje praznine koju nosim sobom. Sa čitaocima želim da podelim taj osećaj pripadnosti, kroz čitaoce osećam koliko ih dotiče moja sudbina pesnika – kaže Dana.

Vidak Maslovarić, književnik i recenzent je na promociji knjige nadahnuto govorio o Dani.
– Literarno traganje Dane Dodić kroz istorijske slojeve na njenim zavičajnim prostorima setno je i uzneto prema onima koje vekovima pamtimo kao posvećeništvo, kao ljubav prema Višnjem, kao sećanje na zlatovez, kao uzdarje svetostima koje nijedno vreme nije previdelo i prećutlo – Kosovo Polje, Kruševac, Ljubostinju, Smederevsku tvrđavu, Kragujevac, u kome “školski čas još traje”, i još nebrojene pred kojima putnik samotnik nošen unutarnjim drhtanjem – bledi. U istom emocionanom kapacitetu pesnikinja zapada u sećanje na kućni prag koga odveć dugo niko ne preoračuje – istakao je Maslovarić.
Dana još ostaje u Beogradu i na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjiga biće prisutna 26. oktobra na štandu Uprave za dijasporu gde će biti i drugi pisci iz rasejanja. Potom se vraća u Francusku.
– Nova knjiga i novi planovi sa mojim saradnicima u Parizu, posebno prosvetnim radnicima koji uče decu srpskom jeziku i kulturi. Uvek sam negde tu oko Kulturnog centra Srbije i Crkve koja takođe otvara vrata za kulturu – navodi pesnikinja koja je na kraju promocije rado posetiocima pisala posvete.


Saradnja sa školama
Danica Dodić je objavila desetak knjiga poezije. Njene pesme su prevedene na francuski, ruski, bugarski, makedonski, poljski i nemački jezik, a zastupljene su u antologijama i književnim časopisima slovenskih naroda. Predsednica je Udruženja Art et la vie (Umetnost i život) od 1991. Osnovala je manifestaciju Sabor pesnika srpske dijaspore u okviru Pesničkog proleća, koju u hramu Svetog Save u Parizu realizuje više od dve decenije. Sarađuje sa srpskim dopunskim školama, a deca gostuju u svim kulturnim programima koje organizuje. Učestvovala je na međunarodnim književnim festivalima, na pesničkim susretima u Frankfurtu, Budimpešti, Varšavi, Rumuniji, Bugarskoj i Torontu, sarađujući sa srpskim pesnicima koji žive i stvaraju u Kanadi.
Članica je Udruženja književnika Srbije i Udruženja pisaca Sedmica iz Frankfurta.
Tri života
– Imam tri života. Jedan, vezan za rodnu zemlju Srbiju, drugi život su decenije koje većina od nas već živi u Parizu, a treći je umetnost kroz koju ova dva života prožimamo i živimo. Okupljamo se jer ne želimo da zaboravimo svoj jezik. A tu su uvek i deca koja ga uče i neguju kroz stihove – kaže pesnikinja.
Pesme u notama
Za stogodišnjicu primirja u Drugom svetskom ratu, 2018, na stihove pesme “Ovde daleko” Danice Dodić, melodiju je komponovao Miroljub Aranđelović Rasinski. Zapažene su i melodije Maje le Ru Obradović na stihove pesnikinje posvećene Dositeju, kao i Tanje Andrijić na pesmu Dodićeve posvećenu planeti, uz koju su snimljeni spotovi koji prikazuju Đerdap i druge lepote Srbije.
Podsticaj Desanke Maksimović
Poezija je oduvek bila u srcu Dane Dodić. Još od momenta kad je kao devojka prišla Desanki Maksimović, koja je gostovala u Kulturnom centru Srbije u Parizu, rekavši joj da odmalena voli poeziju.
– Zašto se nisi javila da nešto izrecituješ – upitala ju je tada velika pesnikinja.