"Licemerno je da takvu izjavu daje predsednik države koja etničko čišćenje Srba slavi kao nacionalni praznik i koja nije spremna da procesuira brojne zločine nad Srbima za vreme i posle hrvatskih vojnih operacija i u nizu hrvatskih gradova", naveo je Linta u pisanoj izjavi.
Linta je napomenuo da je posebno licemerna izjava hrvatskog ministra spoljnih poslova Vesne Pusić da je prostim okom vidljivo da je Vojislav Šešelj ratni zločinac.
"Postavlja se pitanje da li Ivo Josipović i Vesna Pusić žale što Franjo Tuđman, Ante Gotovina i drugi hrvatski vojni i politički zvaničnici nisu osuđeni zbog etničkog čišćenja Srba i brojnih zločina nad Srbima? Odgovor je veoma jasan, jer ne samo što ne žale što nisu osuđeni kao ratni zločinci, već ih slave kao ratne heroje", itakao je Linta.
On je podsjetio Josipovića i Pusićevu da je, nakon što je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) osvojila vlast u maju 1990. godine, u nizu hrvatskih gradova počeo pritisak na Srbe putem telefonskih pretnji, maltretiranja na ulici i radnom mestu.
Linta je podsetio i da su ubrzo potom počela premlaćivanja, obeležavanje srpskih kuća i pucanje po njima i "veoma je brzo postalo jasno da nije reč o pojedinačnim incidentima, već o unapred planiranoj politici državnog terora".
On smatra da Josipović i Pusićeva nemaju moralno pravo da javno iznose svoje ocene o Šešelju, jer Hrvatska ne osuđuje svoje vojne i političke zvaničnike za etničko čišćenje Srba.
Linta je istakao da će Josipović i Pusićeva imati moralno pravo da javno iznose svoje ocene o Šešelju i drugima tek kada budu javno rekli da im je žao jer gotovo niko od hrvatskih vojnih i političkih zvaničnika nije osuđen za etničko čišćenje Srba, za ubistva Srba u Vukovaru pre početka rata, za ubistva Srba u Sisku, Gospiću, Zagrebu, Splitu i nizu drugih hrvatskih gradova, kao i za vreme i posle hrvatskih vojnih operacija.
On ističe da Josipović i Pusićeva treba prvo da javno kažu da im je žao i zbog takozvane kristalne noći u Zadru, kada je rulja pljačkala i uništavala stotine srpskih lokala i minirala hiljada srpskih kuća i pravoslanih crkava po hrvatskim gradovima, zbog uništavanja komunalne infrastrukture, kuća, privrednih objekata, pravoslavih crkava i pljačkanje pokretne imovine na krajiškom području.
