Odavno jači zemljotres nije zatresao svet sporta od odluke Novaka Đokovića da se povuče sa mastersa u Rimu.
Naravno, teniseri stalno otkazuju učešća, i to svi, pa onda možda i logično pitanje – zašto bi ovakva odluka najboljeg tenisera svih vremena bila povod za takvo poređenje. Sa zemljotresom velike magnitude – naravno u sportskim okvirima.
Pa zato što je potpuno nelogična.
Otkazati igranje na turniru koji nudi poslednju šansu da se forma popravi pred neki grend slem – i to u kontekstu očajnih igara na prethodnim takmičenjima – zaista nema logično objašnjenje.
Naravno, možda se u Đokovićevom životu dešava nešto o čemu mi nemamo pojma, a ne tiče se tenisa nego stvari koje ulaze u sferu privatnosti – ali ako nije tako, onda niko živi ne može da objasni ovaj potez i kako on ima smisla.
Ali krenimo redom. Novak je u očajnoj formi tri nedelje pre Rolan Garosa, a sam je puno puta rekao da je osvajanje grend slemova za njega priroritet do kraja karijere. Ne samo da nije dobio nijedan meč na šljaci ove godine, nego nije dobio ni set. U Monte Karlu je izgubio od Alehandra Tabila, a u Madridu od Matea Arnaldija. Nijedan od njih dvojice ne spada u svetski vrh, a Nole ne samo da je bio ubedljivo pobeđen nego nije bio ni bleda senka najvećeg šampiona koga je ova igra imala.
Zato je bilo logično da u Rimu pokuša da tu formu popravi, da dobije nekoliko partija i pokrene onaj čuveni lanac događanja koji kvalitet njegovih igara dovodi do šampionskog izdanja.
Bez takvog poliranja forme, plašim se da je Nole osuđen na neuspeh u Parizu. Odnosno, vredi li uopšte ići u francusku prestonicu? Da li je njegov sledeći potez otkaz i ovom turniru.
Neko će reći da može da zatraži vajdl kard za Hamburg ili Ženevu u nedelji pred Garos. To je takođe nelogično, jer što bi sebe stavljao u situaciju da dođe umoran u Pariz, kada može da odigra Rim i onda ima nedelju dana pauze za odmor i poslednju glazuru.
Ili, šta ako izgubi u prvom kolu Ženeve ili Hamburga? Gde će onda tražiti slamku spasa za poboljšanje forme? Ne, učešće na nekom od ova dva turnira je dolazilo u obzir samo ako i u Rimu odmah ispadne, pa onda, kao prošle godine, ode u Ženevu da se vadi.
Dalje, on od eliminacije na startu mastersa u Indijan Velsu, pre dva meseca, nije odigrao meč u tri seta. U Majamiju je sve duele dobio u dve deonice, u finalu je izgubio na isti način, a potom je isto prošao u Monte Karlu i Madridu. Dakle već dva meseca nije proveo više od oko jednog ipo časa na terenu, a sada bi odjednom mogao da dođe u situaciju da u Parizu igra tri, četiri pa čak i pet sati. Njegove noge nisu spremne da to urade preko noći, zato su partije u Rimu bile neophodne.
Teza da je zbog povrede otkazao put na Foro Italiko ne pije vodu, jer bi on prvi meč trebalo da igra tek za desetak dana, krajem sledeće nedelje. Niko zbog povrede, osim ako nije baš mnogo, mnogo teška, ne odustaje od važnog turnira tako rano. Više puta smo bili svedoci da Nole do poslednjeg časa čeka da vidi da li će se oporaviti, a više puta je i povređen osvojio pehar.
A on je već odustao od takmičenja!
Zato mi ovo miriše na Novakov gubitak motivacije. Da jednostavno, nije spreman za takmičenje, da nije imao volje da dobro zasuče rukave i da ne želi da se blamira još jednom bledom predstavom.
E sada, ako dve nedelje pred 38. rođendan nemate motiv, kada ćete ga imati. Ako Đoković nije spreman za Rolan Garos, ako ne može da nađe motiv za novi juriš na Kup musketara, za 25. grend slem, za 100. turnirski trijumf, možda je ipak bliži penziji nego što mislimo.
Voleo bih da grešim, voleo bih da Novaka vidimo kako u Parizu demantuje ove reči, ali plašim se da ga uopšte nećemo videti na toj pozornici. Jer, ima li svrhe da igra na Garosu, ako preskoči Foro Italiko i ne pokuša da popravi igru?
Tačno je i da je možda ovo samo neka kriza koju će on u hodu prevazići.
Ali šta god da bude, ono što je Đoković postigao u karijeri, ništa ne može da promeni. Najveći svih vremena je zaslužio pravo da sam izabere svoje naredne poteze.
Narode, Novak je postizao uspehe samo dok je cist trening i forsiranje ucesca na svakom turniru davalo rezultat istreniranog coveka.
Sam talenat kao kod pravih igraca, kao recimo, sto je fudbaler Ronaldinjo, ili rukometasica Svetlana Kitic, bokser Muhamed Ali , Nadal i sl je daleka destinacija za Novaka, zato i pada preko noci, mada nema mesta sporiti mu uspehe, ipak su rezultati bili postizani, no srz ” maestra’ nikada nije bila prisutna.
Njegov cilj je Wimbledon. Na šljaci se mnogo energije troši, a to on sve teže podnosi. Mareja je uzeo za Wimbledon i posle njega može i u penziju. Motivacije više neće biti.