Nerado kazuje o svom životu, škrt je na rečima, ali je bogat u stvaranju. Pa, ipak kratko reče o svom bogatom opusu:
– Jedan sam od osnivača tradicionalnog Dragačevskog sabora trubača, koji ove godine broji pet decenija. Moram da pomenem i Sabor tkalja u Donjem Dubcu i manifestaciju "Raspevano Dragačevo".
Priredio sam zbirku grobljanskih i krajputaških zapisa pod nazivom "Dragačevski epitafi". Koautor sam mnogih knjiga, kao što su "Vuk i Dragačevo", "Dragačevci u nauci i umetnosti", "Sve trube Dragačeva", "Dragačevke", "Dragačevci pod barjakom vožda Karađorđa i Miloša Obrenovića" i dalje da ne nabrajam.
Književnik Radovan Marinković uz ovo dodaje:
|
Cenjen među kolegamaNikov veliki prijatelj i saradnik Joviša Slavković, književnik iz Guče govoreći o Stojićevom stručnom i stvaralačkom radu ističe: – Mnogo ga cenim. On je spasitelj duhovne kulture od propasti i zaborava – kaže Slavković. |
– Niko je u svojim delima osvetlio prošlost iz koje je izronilo obilje dragocenosti: socioloških, istorijskih, književnih, etnoloških i muzikoloških. On je, bez sumnje, rizničar dragačevskog narodnog duha.
Niko je saradnik ustanova i institucija kulture u Beogradu, Čačku, Kraljevu i njegovom Dragačevu. Učesnik je na brojnim naučnim skupovima, saradnik listova, časopisa i elektronskih medija.
Autor je više zbirki pesama "U prozalu", "Trubovanke", "Jelečkinje barjaktinje", "Novi krajputaši", "Karađorđe" i dr.
Uporedo sa pisanjem bavi se i vajarstvom. Izlagao je na više od sto puta ne samo u našoj zemlji, nego i u Italiji, Nemačkoj, Švedskoj i Austriji. Zastupljen je u više antologija, zbornika i leksikona. Član je Udruženja književnika Srbije, Vukove zadužbine, Udruženja samoukih slikara i vajara Dragačeva i Udruženja publicista Čačka.
