– Cilj nam je da se naša deca upoznaju, a mi koji se nismo videli godinama ponovo sretnemo i evociramo zajedničke uspomene, ali i da se rodbina raštrkana na razne strane ponovo spoji. To su susreti gde se smeje i plače, ali to su suze radosnice – priča Marko Ninković, glavni organizator skupa.
Druženje bi bilo i masovnije da se ove godine nije poklopio pravoslavni i katolički Uskrs, pa mnogi Sajkovljani koji rade u inostranstvu nisu mogli da dođu.
Baroši, Ninkovići, Pajčini, Injci, Šormazi, Zagorci, Savići, Rosići, Bogušići, Marjani, Ercezi, Denići, Petrovići, Ivetići, Vještice, Kozomore, Šunjke, Bodražići, Mihajlovi i Mihajlovići obećali su jedni drugima obavezno viđenje i dogodine, kada će okupljanje biti organizovano u Novom Sadu, u čijoj okolini su nastanjene brojne porodice poreklom iz ovog sela podno Troglava, najvišeg vrha Dinare.
