Uloge su tumačili, Anastasija Davidović – Crvenkapa, pesnik Saša Jovanović – zbunjeni vuk Vučko, Jelena Kitanović – baka Jovana, Lidija Kuburović – pudlica Cana i Branimir Mitrović – lovac Timotije. Za razliku od poznate bajke u ovoj Pavlekićevoj verziji predstave "Crvenkapa i zbunjeni vuk" uvedeni su songovi, koji čine integralni deo predstave, a poseban aplauz dobila su pesme "Što li sam vuk, što nisam pas", "Prošla je zima kao neki san" i "Vrlo je važno, gajiti drugarstvo snažno".
Ova priča ima nepredvidiv tok, jer baka Jovana trenira dizanje tegova, karate, džudo i sluša narodnjake, lovac Timotije nije opasan, a vuka Vučka se niko ne boji. U gradu ga zbunjuje sve – i baka i lovac, pa čak i Crvenkapa.
Aplauze su u toku predstave zaslužili svi izvođači, a početna trema je uspešno savladana. Mnoštvo dece, željne ovakvih sadržaja, sedelo je na podu ispred bine i uživalo u odličnoj igri glumačke petorke – Anastasije, Jelene, Lidije, Branimira i Saše.
Ljuti gusarUčenici "Ćirilice" su pre premijere "Crvenkape" izveli muzičko-scenski prikaz pesme "Deset ljutih gusara". Pored učenika "Ćirilice" u ovoj scenskoj igri nastupili su i gosti: sedmogodišnja Lena Ignjatović, iz Vukovog Tršića, koju je publika u Frankfurtu već ranije imala priliku da upozna. Pored Lene, nastupila je i jedna beba – sedmomesečna Klara Sofija Rajtel, koja je svoju ulogu odigrala u naručju brata "Vuka", a za ovu priliku imala je čak i brkove, kao i svaki opasni gusar. |
Pošto u pozorište za decu, osim dece, dolaze i roditelji i drugi "veliki", u priču o nestašnoj devojčici iz bajke režiser ubacuje poneku dosetku za odrasle.
Posle završnog zajedničkog songa "Vrlo je važno, gajiti drugarstvo snažno", koji je publika otpevala zajedno sa glumcima, premijera je više nego uspešno završena. Režiser predstave je pesnik Radosav Ignjatović – čika Đura, muziku je komponovala Jelena Kitanović, a ozvučenje i zvučne efekte uradio je Nenad Kitanović.
"Crvenkapa" je četvrta predstava u izvođenju ove pozorišne družine. Posle predstava "Ćirilični slovosan", "U Zmajevom krilu" i "SMS-kafe kod Žila", tako da smo svedoci da je u Frankfurtu rođeno Srpsko amatersko pozorište za decu i odrasle.
Ovo pozorište je rođeno iz ljubavi i vere i to je mističan događaj koji se ne može doživeti u polupraznoj sali, a crkvena sala u Frankfurtu je bila puna dece i odraslih, a u publici je bila i konzul Srbije u Frankfurtu Zorica Mladenović. To je bio rezultat kolektivnog rada učenika "Ćirilice" i truda njihovih učitelja, čika Đure i Saše Jovanovića, sa jasnom porukom da na ovim prostorima mora da se neguje srpski jezik.
