Kako su rekli Matanović i Lalatović, ovde se "ne radi se o formiranju nove crkvene zajednice za koju je potrebno 500 vernika i pet godina da bi bila registrovana, već je reč o obnavljanju nekadašnje Hrvatske pravoslavne crkve" koju je, inače, 1942. godine za vreme Drugog svetskog rata osnovao Ante Pavelić u ustaškoj NDH, a koja je nestala 1945.
U vezi obnove ove nazovicrkve Lalatović je, prema Matanovićevim rečima, kontaktirao i "Sinod Ruske istinske pravoslavne crkve", odakle je dobio "podršku". Međutim, u ruskim teološkim krugovima pojašnjavaju da je RIPC "nekanonska i samozvana crkva u odnosu na zvanično pravoslavlje, kao i u odnosu na zakonitu Rusku pravoslavnu crkvu i Moskovsku patrijaršiju".
Takođe, jedan od čelnika obnove nekadašnje crkve strave i užasa za srpski živalj u ondašnjoj NDH, Jelisej Lalatović, poreklom je iz Nikšića, bivši je bogoslov i raščinjeni monah Srpske pravoslavne crkve za čije ime se vezuju finansijske malverzacije i falsifikovanje manastirskih pečata.
Crkva ustašaHPC je osnovana aktom poglavnika Ante Pavelića u aprilu 1942. godine nakon prvog talasa genocida i pokatoličavanja Srba na području NDH kako bi se na nešto suptilniji način uništio njihov identitet kao Srba i vernika. Na njeno čelo doveden je ruski sveštenik Germogen koga su partizani nakon oslobođenja 1945. osudili na smrt, a sama HPC je ukinuta. Prvo ustaška emigracija, a onda i ekstremna desnica u Hrvatskoj od 1990. zagovaraju formiranje HPC i ukidanje SPC, koristeći se argumentacijom da u Hrvatskoj nema Srba već hrvatskih pravoslavaca, "koji zapravo nisu Srbi nego Vlasi". |
U Mitropiliji crnogorsko-primorskoj podsećaju da je njihov bivši bogoslov Lalatović svojevremeno "zbog samovoljnog posezanja za crkvenim novcem prebegao iz Crne Gore u Srbiju kako bi izbegao odgovornost".
– Nedugo zatim je na nepoznat način dospeo u manastir Mileševu, odakle je još u vreme dok je patrijarh Pavle administrirao mileševskom eparhijom, poslednje decenije 20. veka, proteran i raščinjen iz monaštva zbog falsifikovanja manastirskog pečata i finansijskih malverzacija.
Zatim se pridružuje Mirašu Dedeiću, samozvanom poglavaru takozvane crnogorske crkve.
Međutim, od prošle jeseni, kada su pojedini crnogorski političari počeli da forsiraju Lalatovića na štetu Dedeića, Jelisej je pod novom sumnjom za finansijske malverzacije jesenas nestao iz Dedeićevog okruženja, da bi se pojavio kao obnovitelj ustaške hrvatske pravoslavne crkve.
Tako je Lalatović od srpskog, preko crnogorskog stigao i do hrvatskog tobožnjeg pravoslavca – ironično primećuju u kanonskoj Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Jelisej Lalatović je novinarima u Zadru rekao da je još pre pet godina u Ogulinu predložena obnova hrvatske pravoslavne crkve i pozvani "svi zainteresovani hrvatski pravoslavci i drugi hrišćanski vernici da im se pridruže". On je, takođe, rekao da je "nespojivo s hrvatskim suverenitetom da ingerencije nad pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ima neka druga država".
U Zadru je takođe rečeno da će, kad zvanično obnove "hrvatsku pravoslavnu crkvu", njeni čelnici dobiti i nove odežde sa hrvatskim obeležjima, dok je na konferenciji za novinare Lalatović imao na sebi lentu u znaku hrvatske trobojnice. Ivo Matanović, poznati hrvatski nacionalist, tvrdi da je trenutno "više od 500 ljudi okupljeno oko te ideje", kao i da ih ima i iz "redova pravoslavnog sveštenstva". Napomenuo je da se na poslednjem popisu 15.000 ljudi u Hrvatskoj izjasnilo da su hrvatski pravoslavci.
Srpska pravoslavna crkva žestoko se protivi ovoj nameri. Vladike SPC, dalmatinski Fotije i gornjokarlovački Gerasim, uputili su pismo hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor upozoravajući je da osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice (HPZ) i tzv. hrvatske pravoslavne crkve "vraća u mračno doba NDH".
Javni konkurs"Hrvatska pravoslavna crkva", koju planira da obnovi još neregistrovano udruženje – Hrvatska pravoslavna zajednica, već je raspisala javni konkurs za prelazak pravoslavnih sveštenika u "HPC" na koji su se, kako su rekli Matanović i Lalatović, "do sada javila dvojica visokoobrazovanih sveštenika Grčke pravoslavne crkve, koji su kandidati za episkopa, potom dvojica sveštenika Ruske pravoslavne crkve, te nekoliko sveštenika Srpske pravoslavne crkve". |
