Slobodna Dalmacija
TOMISLAVGRAD – On se zove Entoni Stiven Burnsajd, svećenik je u Tomislavgradu, gdje ga župljani zovu fra Toni, a srednjoškolci kojima predaje vjeronauk fra Ozi. Nakon studija u Australiji i uspješno započete znanstvene i poslovne karijere, stigao je u Međugorje i tu doživio ne samo obraćenje, nego je završio Bogosloviju u Zagrebu, a već 16 godina djeluje kao član Hercegovačke franjevačke provincije. – Rođen sam u Melburnu u Australiji. Najstarije sam od četvero djece, oca profesora i majke knjižničarke, uz to bogatih farmera. Živeći u izobilju, a željan znanja, završio sam studij hortikulture i zemljopisa, te magisterij iz krajobrazne arhitekture na Univerzitetu u Melburnu. Naslijedio sam veliku kuću u gradu i nekoliko parcela zemlje. Svoju budućnost sam vidio u politici, pa sam se kretao u elitnim političkim krugovima. Moji prijatelji u mladosti su bili protestanti ili ateisti.
x Potkraj rujna 1988. krenuo sam u Englesku i Škotsku da bih bolje upoznao krajeve u kojima su živjeli moji preci. Bio sam tamo tri mjeseca, Novu godinu dočekao sam u Parizu, a zatim sam, iznenada, odlučio posjetiti Dubrovnik. Nigdje nisam vidio toliko prelijepih starih katoličkih crkava na jednome mjestu. Još u Australiji sam doznao o Gospinu ukazanju u Međugorju i odlučio sam samo na jedan dan posjetiti to mjesto.
x Bila je zima, hodočasnika nije bilo mnogo, ali je crkva bila puna vjernika, mladih najviše, što me je iznenadilo. Otišao sam na Brdo ukazanja, molio krunicu, a neki mi je unutarnji glas govorio da posvetim svoj život dragom Bogu, o kojemu do tada nikada nisam ni razmišljao. Shvatio sam u Međugorju da se moj život promijenio. Odmah tih prvih dana počeo sam jako voljeti ovaj narod… Moji su roditelji konačno prihvatili moju odluku da živim ovdje kad su sami nakon dvije godine došli u Međugorje i vidjeli kako su ljudi ovdje dobri, jednostavni i vjernici, katolici. Nakon što su se vratili u Australiju, i sami su ustanovili jednu međugorsku molitvenu grupu.
x Moj je studij (u Hrvatskoj) trajao šest godina i završio sam kao student generacije. Godine 1998. u zagrebačkoj katedrali zaredio me je za svećenika zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nakon toga sam magistrirao bioetiku kod sadašnjeg biskupa Valentina Pozaića… Susreo sam mnoge dobre katolike Hrvate, ali moram priznati da iz mojeg lijepog iskustva u Konjicu ovo također vrijedi i za sve dobre ljude iz ovih krajeva, uključujući i Bošnjake i Srbe. Smatram da je kršćanski i ljudski dijeliti ljude na dobre i zle, a ne prema vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti. Imao sam sreću što je fratar s kojim sam živio u Konjicu, fra Petar Drmić, imao iste stavove o ovim i drugim pitanjima kao i ja. Usko smo se povezali sa Srpskom pravoslavnom zajednicom i s Islamskom vjerskom zajednicom. Otvorili smo samostan svim našim sugrađanima i dijelili smo pomoć svima potrebitima, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost – ispričao je otac Entoni.
