Sve je počelo tako što je Fernandu Rivijeri Mlađem (ime i prezime jasno upućuju na njegovo latinoameričko poreklo, ali ne, čovek je u duši Amerikanac) dozlogrdilo da očajni Meksikanci, u potrazi za američkim snom, upadaju pravo na njegovo imanje pošto nekako preskoče ili potkopaju pet metara visoku gvozdenu ogradu koja deli dve države.
Pošto očajnike nije zaustavio gvozdeni zid, a ni policija koja je vrlo aktivna u tom kraju, Rivijera je rešio da stvar uzme u svoje ruke. (Možda je bolje da kažemo "rešio je da uzme sačmaru u svoje ruke"). Ispred kuće je postavio veliku tablu na kojoj je napisao: "Zabranjen ulaz – PRIVATAN POSED. Prekršioci će biti upucani!!! Preživeli će biti upucani još jednom!!! Bog blagoslovio Teksas!"
Ako nekome nije jasno šta piše na tarabi, ili u brzini bežanije nije stigao da pročita, dočekaće ga nova poruka na Fernandovom tremu: "Mi ne zovemo 911"! A nesrećenik koji se sretne sa družinom bolje da ne zna engleski, jer na "uniformi" "Patriota" stoji amblem na kojem je puška i natpis "dođi i uzmi ga"!
Poruke "Patriota" dosta govore o njihovom psihološkom profilu. Međutim, za sebe kažu da su čuvari "američkog puta", spremni da upotrebe svaku vrstu sile kako bi zastrašili svakoga ko reši da ilegalno kroči u Teksas. Međutim, njihovi kritičari kažu da je to grupa osvetnika, istraumiranih ratnih veterana i farmera, koja je željna krvi i borbe. Za imigrante iz Meksika "Patriote" su još jedna, ni malo laka, prepreka ka ostvarenju sna o nekom boljem životu.
A za graničnu policiju? Pa kao i u svakoj državi, policija voli da sedi na dve stolice. S jedne strane, bune se kada se "Patriote" upliću u njihove akcije i bučno pridružuju poterama. A sa druge, zahvalna je kada dobije dojavu o ulasku Meksikanaca, pa zato balansira u odnosu sa naoružanom grupom na svojoj teritoriji.
