Pošto se iz otadžbine iselio sa suprugom, koja radi u "Simensu" kao programer, posvetio se daru koji je pokazivao još u detinjstvu.
"Sa pet godina, vodio sam svoj dnevnik", kaže Milan Jovanović i dodaje da je sve vreme školovanja u Smederevskoj Palanci i na studijima na Pravnom fakultetu u Beogradu stalno nešto zapisivao.
Pošto je položio pravosudni ispit, tri godine radio kao advokatski pripravnik, da bi od 1998. imao svoju kancelariju u Beogradu. Pred polazak u Minhen radio je na 70 sudskih predmeta. Bila su to vremena kada su se teško mogle naplatiti advokatske usluge, pa je od klijenta jednom umesto honorara dobio nov nameštaj, s kojim nije znao kud će!
Zato je, kada je supruga dobila poziv iz "Simensa", napustio advokaturu i pošao s njom u Nemačku. Prve godine nije imao pravo da se zaposli, pa je počeo da piše. Onda mu je pisanje krenulo kao sa trake. Za osam godina objavio je, jedan za drugim, romane "Monah", "Ratnik", "Zimovanje na Primorju", "Teodora", "Gospodar", i zbirku pripovedaka "Grob na Vučjem dolu", a upravo je završio roman "Nesanica", čija je radnja smeštena delom u otadžbini, a delom u Minhenu.
(Opširnije u štampanom izdanju "Vesti" za 25. 10.)
