Petak 29. 3. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Nedelja 06.10.2013.
15:49
M. Roknić - Vesti A

Kordun bez Srba i posla

Nikola Trbojević jedan je od retkih Kordunaša svoje generacije i obrazovanja koji se nikad nije dvoumio gde će živeti. Mogao je birati, a izbor je uvek bio zavičaj, njegov Vojnić. Tako je bilo i posle diplomiranja na Tehničkom fakultetu u Rijeci, krajem sedamdesetih, ali i posle "Oluje" i izbeglištva.



 


Na prvim "demokratskim" izborima u Hrvatskoj 1990. godine pobeđuje HDZ, a u srpskom Vojniću SDP. Tada Trbojević postaje predsednik Izvršnog veća Vojnića. Rat je na pragu, a on pokušava pokrenuti proizvodnju. Zato je već 1991. smenjen jer su za rat trebali drugačiji kadrovi. Ubrzo je završio u rovu, na prvoj liniji. Danas predaje na Visokoj školi u Karlovcu.
 

Zar Krajini nije trebalo stručnjaka vašeg profila?


- Krajem 1992. godine ponovo sam postavljen za direktora Fabrike pumpi u Vojniću. Uspeo sam da okupim vrlo stručan tim i pokrenem proizvodnju pumpi. Celo vreme rata uspešno smo poslovali na tržištu Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, a na području bivše Krajine održavali smo sve vodovodne sisteme, remontovali pumpne stanice i isporučivali nove pumpe. Sa stotinak zaposlenih bili smo jedno od retkih preduzeća koje je u ratu radilo za tržište.

"Oluja" je sve prekinula...

- Na traktoru sam došao u Srbiju, a supruzi i deci oteli su auto na zadnjem punktu u Lipovcu. Sve je izgledalo nestvarno, pa Krajina je bila zaštićena zona UN, bez odobrenja Saveta bezbednosti svaki napad na nju bio je nelegitiman. Zato verujem da je naše proterivanje bilo odobreno u Beloj kući. Takvo etničko čišćenje jednog prostora i ubrzo naseljavanje Hrvatima iz Republike Srpske samo govori da se tu ipak radilo o dogovorima velikih sila i ovih naših malih političara.


Koliko ste bili u izbeglištvu?
 

- Punih šest godina, a kada smo se 2001. godine vratili, nismo mogli u svoju kuću jer su u njoj živeli Hrvati iz BiH. Staru kuću i sve objekte hrvatska vojska je zapalila posle "Oluje". Do danas nismo dobili nikakvu odštetu. Moram reći da je na tim temeljima treći put sve spaljeno, 1941, pa 1943. i zadnji put 1995. godine. Više nisam siguran je li to i

zadnje paljenje. Te palikuće su ostavile i potpise na svom nedelu.

Koji su bili najveći problemi?


- Kada smo se vratili kući u Vojnić, mlađi sin je upisao fakultet u Zagrebu. Niko nije radio. Ja sam dobio posao predavača 2002. na Mašinskom fakultetu u Banjaluci, a 2004. preuzeo sam Komunalno poduzeće u Vojniću. Dve godine kasnije javio sam se na konkurs i dobio posao na Veleučilištu u Karlovcu, gde i sada predajem u zvanju redovnog profesora Visoke škole. Sin je završio fakultet i četiri godine bio bez posla. Stariji sin je završio elektrotehničku školu ali ne može do posla. Supruga je i danas nezaposlena.
 

Zaposlenje na Kordunu je ravno sedmici na lotou?


- Ovde je to ključni problem. Nema novih radnih mesta, nema proizvodnje, sve stoji i propada. Država je na ove prostore potpuno zaboravila. Jedino seku šumu kao Mlečani, ogromne količine trupaca se odvoze. To je jedini resurs ovog kraja a od njega narod nema nikakve koristi. A Vojnić je pre rata imao četiri fabrike, preko 1.500 zaposlenih. Sada toliko nema ni stanovnika. Država umesto da ulaže, gasi neke vitalne službe i na kraju će ukinuti i opštinu, koja je bila kotar još za vreme Austrougarske. Kotar Vojnić je postojao čak za vreme Pavelićeve NDH.


U čemu vidite uzroke takvog pogroma?


- Prave razloge i uzroke našeg egzodusa možda saznamo u nekom budućem Vikiliksu ili sličnoj egzibiciji razočaranih američkih špijuna, kojima je naknadno proradila savest. Malo se Srba vratilo na svoja ognjišta, a i od tih većina se vratila - ni na šta. Niko od političara, američkih, evropskih, ruskih, hrvatskih, srpskih, baš niko nikada nije spomenuo da je Hrvatska napala zaštićene zone UN. Puna su im usta Srebrenice i Bihaća. Na našem području bile su trupe UN i u tu zonu je puštena hrvatska vojska da, navodno, vrati teritoriju u sastav Hrvatske. A videli smo kako je to urađeno u istočnoj Slavoniji, zar se tako nije moglo i u ostatku Krajine. Nije, jer je te prostore trebalo očistiti od Srba. I zato se nije ni dogodio masovniji povratak Srba na Kordun, Baniju, u Liku i Dalmaciju.
 

Antifašizam zaboravljen

Spomenik na Petrovoj gori, podignut u slavu antifašističke epopeje, devastiran je i zapušten.


- U Hrvatskoj nema značajnijeg lokaliteta od Petrove gore i ovog kraja, kada je reč o antifašizmu. Taj spomenik je bio simbol pobede dobra nad zlom, ali samostalna Hrvatska te je kriterije okrenula naglavačke. Sada je spomenik ruglo, ali takav sve govori o Hrvatskoj i antifašizmu u njoj.

 

Magistratura i rat


Nikola Trbojević je rođen 11. septembra 1951. u Vojniću. Završio Mašinski fakultet u Rijeci. Posle studija 1977. godine vratio se u Vojnić i počeo karijeru u "8. martu", jednom od pogona karlovačke Jugoturbine. Bila je to fabrika pumpi sa pedesetak zaposlenih. Sa saradnicima je pokrenuo izgradnju novih hala, specijalizovali su se za izradu svih vrsta pumpi.

 

Već 1981. dolazi do sukoba sa rukovodstvom Jugoturbine oko razvoja vojnog programa. Trbojević je tvrdio da nova fabrika nema perspektivu ako nije naslonjena na kragujevačku Crvenu zastavu i zbog toga je premešten u Institut Jugoturbine.

Ubrzo upisuje postdiplomske studije. Kada je trebalo da magistrira 1991. u Zagrebu, počeo je rat. Magistarska titula morala je pričekati sledećih pet godina i 1995. je magistrirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, a tri godine kasnije i doktorirao na istom fakultetu.

Sada je redovni profesor na fakultetu u Karlovcu.

Živi u Vojniću, sa suprugom Bogdankom i sinovima Slobodanom i Bojanom.

Beznadežnom stanju Srba na ovim prostorima u dobroj meri su doprineli i srpski političari u Hrvatskoj?


- Naravno. Naš sunovrat počeo je sa Babićem i Martićem, koji nisu realno procenjivali situaciju i do kraja su nedosledno ponašali. Za čiji račun su radili nije sada ni važno. Celo vreme rata bio sam izvan tih tokova, skrajnut u rov ili fabriku. A kada je došlo do egzodusa, nama je pripremljen koridor do Kosova, nigde nisi mogao izaći. A ti naši Krajišnici su posle rata na Kosovu, svi koji su hteli, bez ikakvih birokratskih zatezanja dobili vize za Ameriku i druge zemlje. To je pametnom dosta. Unapred je isplanirano da mi Krajišnici odemo na Kosovo, a potom u svet. To se samo poklopilo sa Tuđmanovim i proustaškim željama, čije zasluge u svemu tome ne treba potcenjivati.


Čime su Krajišnici zaslužili takvu sudbinu?


- Najmanje su u tome naše zasluge. Mi se moramo vratiti na Drugi svetski rat, u kojem su na ovim prostorima upravo Srbi izneli najveći teret antifašističke borbe. Područje Korduna, Petrove gore, to je bio epicentar ustanka u Hrvatskoj.


Aktuelni srpski politički predstavnici u Hrvatskoj ne bi se složili...


- To su, manje više, salonski političari, koji održavaju privid svetlije budućnosti Srba u Hrvatskoj. Oni su, daleko im kuća, svoju politiku sveli na etno biznis, što hrvatska politika izdašno podržava. I to je sasvim racionalan i logičan savez, bolje je dobro platiti to klijentelističko društvo nego vratiti Srbima oteta prava i imovinu. Hrvatska politika srpskim je predstavnicima bacila kost i oni se oko nje glože, iako od nje više nema dobre supe.


U Vojniću ste još većina?


- Baš zato je Vojnić dobar primer da pokaže u kakvom smo rasulu i nevolji, kada je HDZ na poslednjim izborima osvojio vlast. Srpski narod je rascepkan je, podeljen, razbijen, demotivisan, ostareo...


Hoćete reći da Srba nema ni da podviknu na svoje lupeže?


- Iz mojeg zaseoka Hajdina samo jedna porodica u Hamiltonu, u Kanadi, ima deset članova, a ovde nema nikoga. Iz Vojišnice više ih je u Kanadi nego u Vojniću. U samom Vojniću, gde je do rata živelo 1.500 Srba, sada ih nema ni 50, pretežno staraca i nekoliko stotina doseljenih Hrvata. Ali im je zato izgrađena velika crkva u koju mogu svi stati, dok je pravoslavna saborna crkva u ruševinama još od Drugog svetskog rata.


Da li je ćirilica ključno političko pitanje u Hrvatskoj?


- To je samo još jedna farsa i čisto hrvatsko političko pitanje. Ćirilica služi za obračun hrvatskih političkih elita, a Srbi su tu tek nezainteresovana publika. Pitanje ćirilice i narodnog jezika na ovim prostorima pre nekoliko vekova rešila je Austrougarska. Početkom prošlog veka direktor filijale Srpske banke u Vojniću potpisivao se ćirilicom, iako je bio Hrvat. To se podrazumevalo jer je Austrougarska bila pravna država. A u Hrvatskoj danas čekićem razbijaju dvojezične ploče na nekoliko državnih ustanova u Vukovaru u kojima verovatno ne radi niti jedan Srbin. Zakon o proporcionalnom zapošljavanju Srba je jasan, ali se ne sprovodi u državnim ustanovama i preduzećima.


Nikola Pašić bi na ovo sigurno rekao - spasa nam nema, propasti nećemo?


- Hrvatska je, koliko juče, bila država hrvatskog i srpskog naroda. Tuđman je to prvo izbrisao. Nema nas ni u Ustavu, ali ni u Hrvatskoj. Ja bih rekao - nema nam spasa, već smo propali.

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
ribe20. 2. - 20. 3.
Imate utisak, da neko ogranicava vaše poslovne mogućnosti ili da vam nameće određena pravila ponašanja. Dobro razmislite na koji način treba da se izborite za bolju poslovnu poziciju, nemojte potcenjivati nečiju ulogu. U emotivnom smislu nije vam dozvoljeno baš sve i nemojte preterivati.
DNEVNI HOROSKOP
ovan21. 3. - 20. 4.
Susret ili rasprava sa jednom osobom na vas počinje da deluje zamorno. Osećate blagu rezignaciju, jer poslovni događaji ne idu u željenom pravcu. Ipak, nemojte dozvoliti da u vama prevlada nesigurnost i depresivno raspoloženje. Prijaće vam susret sa jednom bliskom ili dragom osobom, koja donosi vesti.
DNEVNI HOROSKOP
ovan21. 3. - 20. 4.
Susret ili rasprava sa jednom osobom na vas počinje da deluje zamorno. Osećate blagu rezignaciju, jer poslovni događaji ne idu u željenom pravcu. Ipak, nemojte dozvoliti da u vama prevlada nesigurnost i depresivno raspoloženje. Prijaće vam susret sa jednom bliskom ili dragom osobom, koja donosi vesti.
  • 2024 © - vesti online