Petak 19. 4. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Nedelja 13.11.2016.
00:11
B. Đokić - Vesti A

Spasilac duša sa Dunava

Dok sedimo u njegovom restoranu Konoba kod Goce i Renata, Renato Grbić, heroj Dunava, čovek koji je spasao 29 duša iz talasa jedne od najvećih evropskih reka, kada su skokom sa Pančevačkog mosta hteli da sebi prekrate život, počinje priču o sebi i tome kako je jedan ribolovac postao nacionalni heroj. Sve što je želeo u životu, kaže, bilo je da peca ribu, jer mu je dunavska voda ušla u krv od detinjstva.

M. Karović
Hrabar i plemenit: Renato Grbić

Rođen je pre 55 godina u Beogradu, na Staroj Karaburmi, samo nekoliko stotina metara od Dunava. Od rođenja ova reka odredila je njegovu sudbinu.

S oca na sina

- Sve je počelo devedesetih godina kada sam sa bratom ribario u blizini Pančevačkog mosta. Bio je septembar. Odjednom me nešto pljusnulo. Priđemo i vidimo siluetu. Prišli smo čamcem i videli čoveka u vodi. Pitao sam ga: "Šta hoćeš ti, šta radiš?". Kaže on nama: "Hoću da se ubijem". Jakna mu se nadula kao padobran, voda je počela da ga vuče na dno. Kažem mu: "Daj mi ruku" i izvučemo ga na čamac. Dok smo se vozili prema obali, pričao nam je kako ima problema sa ženom, ali smo ubrzo shvatili da ima psihičkih problema. Došli smo do obale, ovde je još sve bilo divlje, bile su samo ribarske kolibe. Otrčim kroz šumu do mosta gde su se u to vreme nalazili rezervisti vojske koji su ga čuvali. Kažem im da zovu Hitnu pomoć. Vratio sam se i dok smo bili sa njim i čekali da dođe lekarska ekipa, on mi je rekao da ga udarim motkom i ubijem. Bio sam u šoku. Kažem mu: "Jesi ti normalan, gde da te robijam". Od tada su se nažalost ređali stari, mladi, žene, muškarci... Poslednjih godina primetio sam da je sve više mladih koji skaču sa mosta u nameri da prekrate sebi život.

Torbica preča od života

- Spasao sam jednu osamnaestogodišnjakinju pre sedam, osam godina. Čujemo se, svake godine slavi dan kada sam je izvukao iz Dunava kao drugi rođendan. Nedavno se i udala, dobila dete i bio sam joj na svadbi. Jedino sa njom imam kontakt. Kada me pitaju zašto ljudi pokušavaju da se ubiju, ne bih znao da dam tačan odgovor. Sve zavisi od slučaja do slučaja. Motivi su različiti. U jesen ima više pokušaja samoubistva. Ne kažu za džabe da je ovo godišnje doba sumorno. Sećam se Alise koja je imala 22 godine kada je skočila sa mosta. To je bilo pre tri godine. Pecao sam kod mosta, kada sam samo čuo vrisak. Samo sam video kako nešto proleće ispred mene, upada u vodu i potom isplivava. Ugledao sam devojku i odmah je dohvatio i uneo u čamac. Uhvatila se za glavu. Kad sam je upitao zašto je tu uradila, ona mi je rekla: "Zbog onog mog dečka". A onda me pitala: "Je l' imaš telefon da javim majci da sam skočila i da sam živa". Onda kaže kako joj je ostala torbica sa telefonom na mostu i samo je pričala o tome da neko treba da ode po njenu tašnu, a malo pre toga mogla je da bude mrtva. Kada je došla policija, otišli su po torbicu.

- Ja sam četvrta generacija alasa u porodici. Nama su Dunav i ribarenje u krvi. Mi smo sa Stare Karaburme, odakle puca pogled na reku i Pančevački most. Majka mi je iz Herceg Novog i svi sa majčine strane su ribari. Tamo sam takođe učio ovaj zanat. Otac Milivoje, poznat i kao Miki Pingvin, bio je čuveni ribolovac. On me je naučio tajnama Dunava i ribarenja. Nažalost, nije više sa nama. Dok je na Adi Huji ispod Karaburme postojalo ribarsko naselje, tamo sam sa ocem odmalena išao i učio kako se peca. Stalno smo bili na reci, a kada je zamrlo to ribarsko naselje, prešli smo na banatsku stranu Dunava, gde se i sada nalazimo. Tu je ćale prvi napravio ribarsku kućicu. Odavde i dan-danas idemo da bacamo mrežu i pecamo. Tu sam počeo i da gradim ovu konobu u kojoj se nalazimo. Posle sam završio Medicinsku školu na Zvezdari, ali me to nikada nije previše interesovalo. Želeo sam život alasa. Radio sam godinama u firmi za dezinfekciju, a onda sam sa prijateljima otvorio našu firmu koja se bavi ovim poslom. Ta firma i dalje radi, a ja sam se povukao, drugari sada vode posao. Ja sam na reci stalno.

Čeka ga Australija

Mnogo prijatelja Renato Grbić ima u Australiji, gde ide posle Nove godine.
- U januaru idem tamo. Kažu da su za mene čuli i na ovom kontinentu. Jedva čekam da vidim srpsku dijasporu u ovoj zemlji. Idem u Pert, gde ću na pecanje sa našim Australijancima. Domaćini će mi biti Velimir Pajić i Olga Rajić. Upoznao sam ih u Beogradu, oduševili smo jedni druge i oni su me pozvali u goste. I iz Kanade su se javljali. Jedan dobrotvor, naš Srbin, poslao mi je ček na 500 dolara, njegov prijatelj mi je doneo u Beograd iz zahvalnosti što spasavam živote - kaže Renato.

Većina se pokaje

Ponovo rođen

Nekima zvuči neobično ime Renato.
- Kum mi je bio Italijan. On je dao ime Renato, ime koje je pomalo neobično za Srbiju. Saznao sam da je ime postalo od latinskog imena Renatus, što znači ponovo rođen. Kao da mi je ovim imenom od rođenja suđeno da spasavam ljude, da im omogućim da se ponovo rode.

- Pre nekoliko dana izvukao sam iz vode devojčicu od 16 godina. Došla je njena majka da mi kaže da je u stabilnom stanju. Izgleda da je to učinila iz hira i nezadovoljstva. Sa mosta je pisala poruku drugarima i drugaricama da joj ne zamere ako je bila loša prema njima, te da 90 odsto neće preživeti. Kaže, skočila je na glavu. Srećom, dobar je plivač. Prvo je skinula ranac i jaknu, a kada je videla da je hladnoća hvata, shvatila je da se prevarila. Stigao sam do nje na vreme i izvukao je iz vode. Ona je rekla kako je očekivala da ću je spasti. I pre dve godine sam izvukao iz reke devojčicu od 16 godina. Kada sam je ubacio u čamac, rekla mi je da je razlog za samoubistvo to što joj je otac umro kad je bila mala, pa joj je drug poginuo u saobraćajnoj nesreći, a onda je umro i drugi muž njene majke. Upala je u depresiju i tako je, kako kaže, rešila da sebi prekrati muke. Sada je dobro, nedavno sam joj bio na proslavi 18. rođendana.
- U većini slučajeva potencijalne samoubice vidim dok ribarim. Čujem vrisak, urlik. Nekada mi i jave. Samo utrče u restoran i kažu: "Neko je u vodi". Odmah idem u čamac, do mosta ima 200-250 metara, pa sam brzo tamo. Većina obično pokušava samoubistvo preko dana, žele valjda da budu viđeni. Kada skoče noću, tada je najnezgodnije, ne znaš kako da priđeš. Otkud znam da nije neki ludak, koji može da me povuče u dubinu dok pokušavam da ga izvučem. Ipak, obično ih voda otrezni posle skoka, pa traže ruku spasa. Većina njih se odmah pokaju. Ima onih koje nismo videli. Nažalost, ne možeš svakoga da spaseš. Svakog koga sam mogao, uspeo sam da izvučem iz voda Dunava. Međutim, često vidim i one koje nisam primetio i koji su se utopili. Video sam do sada pet, šest leševa u reci, pa bih odmah zvao rečnu policiju. Jednom sam i povraćao kako je užasan prizor bio. Naišao sam na naduveni leš davljenika, stariji čovek, pocrneo u licu, užas. Takve slike teško možeš da zaboraviš.

Gosti idu kroz blato

- Do sada sam dobio brojna priznanja i nagrade. Iz Patrijaršije je poslat predlog da mi se dodeli orden Svetog Save. Medalje, zahvalnice, ne zna im se broj koliko sam dobio i gde su me sve ljudi predlagali. Dobio sam nagradu Studija B za Naj Beograđanina, kao i priznanje za najplemenitiji podvig godine. Bio sam među prva 204 dobitnika novih pasoša. Ništa nisam od toga tražio. Jedino što bih želeo jeste da država napokon napravi put od Pančevačkog mosta do mog restorana, da ne idu ljudi kroz blato. Plaćamo porez, sve dažbine, a godinama neće da sagrade put. Ja sam vanstranačka osoba 100 posto, samo me reka i život zanimaju, iako su mnogi želeli da me privuku na svoju stranu - dodaje Renato.

Stid jači od zahvalnosti

- Mnogi koje spasem ne komuniciraju sa mnom dok ih vozim do obale. Neki pokušavaju opet da oduzmu sebi život. Dok sam jednog poštara vozio na obalu, rekao mi je kako nije namerno skočio, već da se samo nagao preko ograde mosta da vidi šta ima dole i tako pao. Posle mesec dana pročitao sam u novinama da se ubio. Imao je čovek nervnih problema i odlučio je da okonča život. Zanimljivo je da mi se retko javljaju oni koje sam spasao. Nemam gotovo nikakav kontakt sa njima. Kada sam pričao sa psiholozima o tome, oni mi kažu da su mi te osobe zahvalne do groba, ali da se srame da me ponovo vide zbog onoga što su učinili.
- Ne znam šta bi bez reke radio i kako bih živeo. Evo 50 godina, pola veka, sam na reci. Uz sve nedaće, ovo je moj život. Imam restoran na obali, koji često poplavi Dunav. Pre deset godina kafana mi je bila do krova u vodi, nijedna poplava nas nije mimoišla. Svaki put počinjem iz početka da uređujem restoran. Reka i porodica su mi najvažniji. Imam iza sebe dva braka, tri sina i dvoje unučadi. Mlađi unuk ima sedam godina i on je već pravi alas. Samo sa mnom voli da bude na reci. Kaže mi: "Deda, ispisaću se iz škole da možemo zajedno da ribarimo". Propituje me koja je vrsta ribe, a buni se kad odem bez njega na pecanje. Veli mi: "To ti je gubljenje vremena kad ideš bez mene". Ribarenje mi je ušlo u krv. To je moj život. Ovih dana idem u Meksiko, u Los Kabos, gde odlazim već četiri godine. Tamo sa našim Srbima, sunarodnicima iz Amerike koji tamo žive već decenijama, idem na pecanje sabljarki, tuna i ajkula. To je moj život...

Izvukao ženu ubicu

Renato Grbić je pre šest godina iz reke izvukao i Ljiljanu Mitić, koja je prethodno ubila bivšeg supruga i njegovu ćerku.
- Video sam na televiziji da policija juri ovu ženu zbog dvostrukog ubistva koje je počinila na Tašmajdanu. Javili su i da je poslednji put viđena na Brankovom mostu. Primetili su je u Dunavu kod Pančevačkog mosta, ona je plovila pet kilometara niz Savu i Dunav. Zvali su me ribari i rekli mi da je neko u vodi. Odmah sam krenuo i kada sam je video, uhvatio sam je za ruku. Držao sam je dugo, u jednom trenutku nisam mogao više da je držim, tako je bilo hladno. Srećom stigla je Rečna policija. Međutim, u Urgentnom centru je preminula. Znao sam da je prethodno počinila zločin. Kada sam je izvukao, znao sam ko je. Mnogi su mi zamerali zbog toga, ali sam prosto hteo da izvučem živo biće iz ledene vode Dunava.

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
škorpija24. 10. - 22. 11.
Nečije namere ne zvuče dovoljno iskreno, stoga pažljivije analizirajte osobu koja plasira neobičnu priču. Kada situaciju na poslovnoj sceni posmatrate sa različitih aspekata, biće vam jasnije na koji način treba da rešavate svoje dileme. Komentari koje čujete od bliske osobe deluju pozitivno na vaše samopouzdanje.
DNEVNI HOROSKOP
škorpija24. 10. - 22. 11.
Nečije namere ne zvuče dovoljno iskreno, stoga pažljivije analizirajte osobu koja plasira neobičnu priču. Kada situaciju na poslovnoj sceni posmatrate sa različitih aspekata, biće vam jasnije na koji način treba da rešavate svoje dileme. Komentari koje čujete od bliske osobe deluju pozitivno na vaše samopouzdanje.
DNEVNI HOROSKOP
ovan21. 3. - 20. 4.
Susret ili rasprava sa jednom osobom na vas počinje da deluje zamorno. Osećate blagu rezignaciju, jer poslovni događaji ne idu u željenom pravcu. Ipak, nemojte dozvoliti da u vama prevlada nesigurnost i depresivno raspoloženje. Prijaće vam susret sa jednom bliskom ili dragom osobom, koja donosi vesti.
  • 2024 © - vesti online