Petak 19. 4. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Nedelja 05.08.2018.
19:13
B. Miličić - Vesti A

Rodni kraj, lek za dušu

Prvi talas odlazaka naših ljudi na rad u inostranstvo, koji je krenuo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka, odveo je dosta mladih ljudi iz tadašnje opštine Bosanski Brod u Nemačku, Austriju, Švajcarsku i druge države kojima su bili potrebni zdravi, mladi i jaki radnici. U tom talasu našli su se i Nikola i Slavica Vujčić iz Male Brusnice i njihov rođak i danas komšija Ljubo Tadić, rodom iz Novog Grada kod Odžaka.

Posle 40 godina rada u Hamburgu Vujičići su se vratili na Nikolinu očevinu, a Ljubo Tadić je došao na dedovinu iz Švajcarske gde je radio od 1980. godine.

- Moj rođak Ljubo se vratio na dedovinu, a ja na očevinu. Blizu smo, prve komšije, družimo se, poštujemo i volimo se. Još kao deca smo se poštovali i među nama nikada nije bilo nikakvih problema. Kao da smo znali da ćemo i penzionerske dane provoditi zajedno i jedan pored drugog - s oduševljenjem govori Nikola Vujčić.

Nikola (67) je iz Male Brusnice u inostranstvo otišao 21. septembra 1971. godine, na Malu Gospojinu. U Hamburgu je tada imao brata i to je bila i njegova luka.

- U Hamburgu sam bio do penzije, radio sam u dva brodogradilišta i ostvario ukupno 42 godine staža. Posao mi nije bio mnogo težak iako su u brodogradilištima uglavnom teški poslovi. Pre pet godina otišao sam u penziju i to 2,5 godine ranije. Dovoljno sam radio, a hvala Bogu nisam se povredio ili oštetio zdravlje. Zato sam rado otišao u penziju i nastavio da radim ovde na očevom imanju, gde ima puno posla i nikada mi nije dosadno - navodi Nikola.

Redovan čitalac "Vesti"

- Bio sam redovan čitalac "Vesti", kupovao sam ih svaki dan od kada su počele da izlaze. Čak kada sam išao na godišnji odmor u kiosku gde sam redovno kupovao novine ostavljali su mi svaki dan moj primerak "Vesti". Kada sam se vraćao s odmora dočekivalo me po 40-50 novina jer nisam hteo ništa da propustim tokom odmora.

Kasnije mi je bilo teško da sve to pročitam pa sam prestao da to činim. Kupovao sam i knjige iz Knjižare "Vesti". "Vesti" su jako dobre novine, pogotovo za nas u inostranstvu jer ima mnogo informacija koje nas zanimaju, tako da i sada kada odem u Hamburg rado kupujem "Vesti" - kaže Nikola.

Nastavlja očev zavet

Tokom godine oni supruga Slavica borave u Hamburgu gde su proveli veći deo života.

- Tamo srećem naše ljude iz moje generacije koji su ostali da žive u Hamburgu, ali i Nemce koje poznajemo. Svaki put kada odemo u Hamburg primetimo da je sve manji broj naših poznanika, neki su umrli, mali broj njih se vratio za stalno u zavičaj, a ostali žive ovako kao mi - malo tamo, malo ovamo. Nama je lepo kada odemo i budemo u Hamburgu, a lepo nam je i na ovom posedu koji zahteva da stalno budemo tu jer sve to treba održavati i to u svako godišnje doba - kaže Nikola Vujčić.

Na očevom imanju na površini od 10 hektara, Vujičići su izgradili objekte, zasadili voćnjak i cveće i napravili pravi mali raj i divno mesto za život i starost. Nikolin otac Petar je trojici sinova u nasledstvo ostavio 10 hektara zemlje s livadama, šumom i njivama. Kako su Nikolina braća Drago i Jovan pomrli, njemu je ostalo da brine o velikom imanju, a glavni zadatak mu je da ga održava i ne dozvoli da bude zapušteno i zaraslo u travu, trnje i ostruge.

- I pre odlaska u penziju vodio sam računa i održavao celo imanje, a odlaskom u penziju još više sam se na tome angažovao jer deca moje pokojne braće su u inostranstvu, a ja imam mnogo više vremena za održavanje. Moj otac Petar bio je poznat kao pravi domaćin, to sam nasledio od njega i dok sam živ trudiću se da to bude kako treba. On je bio veliki radnik i to do poslednjeg dana, a to sada činim i ja - kaže Nikola.

Druženje uz rad

- Zahvaljujem državi Švajcarskoj što me je naučila da radim, meni je jasno da mora da se radi i da sve želje čovek treba da ostvari radom jer bogatstvo i siromaštvo nisu večni, a uvek vlada rad. Rođak Nikola i ja se družimo u penzionerskim danima, lepo nam je i to je opet kroz rad.

Penzija na dedovini

Ljubo Tadić (62) je u Malu Brusnicu na dedovinu došao iz Novog Grada kod Odžaka gde je rođen i živeo do odlaska u vojsku. Iako su njegovi roditelji u Novom Gradu napravili kuću, posle odlaska u penziju odlučio je da se iz Švajcarske vrati i da živi na dedovini.

- Kao dete dolazio sam kod deda Save, maminog oca. Bio sam tu često, zavoleo ovo sve i 2004. godine započeli smo izgradnju vikendice i do danas nešto dograđujemo. Supruga Petra i ja smo radili i živeli u Švajcarskoj gde sam zaradio penziju, a i supruga je penzioner zbog invaliditeta od 2001. Sada smo tu, ali se nismo odrekli Švajcarske jer tamo žive naši sin i ćerka i često odlazimo kod njih. Ja sam iz Jugoslavije u Švajcarsku otišao 15. maja 1980. godine, u mesto Kur, u kantonu Graubinden. Tamo sam našao posao u hemijskoj fabrici kao vozač dizalice koja podiže kontejnere na vagone.

Deset godina radio sam u smenama, a ukupno sam radio 30 godina, sve do odlaska u penziju. Bio sam potpuno zadovoljan u toj firmi. Sada sam u penziji, ali u Švajcarsku odlazim često jer nama je bio lep život u toj državi - priča Ljubo Tadić.
Za razliku od mnogih naših ljudi koji posle odlaska u penziju nastavljaju život u inostranstvu, Tadići su rešili da urede imanje Ljubinog deda Save koji mu je poklonio svoje imanje na skoro pet hektara i tu nastave penzionerski život.

- Čoveka nešto vuče da tamo gde se rodio i završi svoj život. Svuda je lepo otići, raditi, ostvariti svoje želje i planove, a odlaskom u penziju čoveka najčešće povuče da se vrati tamo gde je rođen ili gde je odrastao. Tu sigurno ima dobrih i loših momenata i to u svim držvama, ali kod svoje kuće je ipak najbolje. Meni je ovde u Maloj Brusnici uvek lepo i leti i zimi jer tu se osećam potpuno slobodan, na svome sam i nemam nikakve druge obaveze osim da priuštim sebi nešto što mi se sviđa i pripada u ovim godinama. Zato bih poželeo svakom ko ima želju da ode negde na rad i napusti svoju državu, ali da se jednog dana obavezno vrati - razmišlja Ljubo Tadić.

Na sličan način razmišljaju i drugi povratnici u Malu Brusnicu posle penzije zarađene u inostranstvu, što potvrđuju i Jovo Radovanović, Ilija Miletić i Drago Miletić koji su napravili lepe kuće na očevini i nastavili da žive tu uživajući u zavičaju.

Odmara i bicikl

- Ovaj posed je poklon moga deda Save i zato sam i napisao onu tablu "Đedovina - raj za dušu". Tu stoji i moj bicikl koji sam koristio u detinjstvu, kasnije i dok sam išao do grada kada mi više nije trebao ostavio sam ga da odmara - ističe Ljubo Tadić.

Iz brodogradilišta u fabriku aviona

Nikolina supruga Slavica je imala 18 godina kada je u martu 1970. godine sa sestrom preko biroa rada otišla u Hamburg u brodogradilište gde je već radila jedna grupa naših ljudi.

- Tamo sam radila 20 godina, tu je bio i moj suprug Nikola. Zanimljivo je da su tri brodogradilišta u Hamburgu prestala da rade, ja sam bila u poslednjoj grupi koja je izašla iz brodogradilišta u kome je bilo 9.000 radnika. Radila samu kantini kao trgovac i bila vrlo zadovoljna poslom, a zadovoljni su bili i moji poslodavci.

Kada je brodogradilište stalo, poslednja grupa od stotinu radnika otišla je u ABM štele i to je bilo privremeno rešenje dok nismo našli stalan posao. Posle dve godine rada tu dobila sam posao u fabrici aviona Erbus, gde sam radila 23 godine i odatle otišla u penziju sa pune 43 godine radnog staža.

Bila sam zadovoljna poslom, retko sam bila na bolovanju a jedino odsustvo bili su godišnji odmori. U penziju sam otišla sa 63 godine, dakle nešto ranije i bilo mi je žao da napustim svoje radno mesto - kaže Slavica i dodaje da mnogo ceni Nemce kao poslodavce jer se bore za dobrog radnika i pružaju mu mnogo pogodnosti.

Dolazak u penziju i na veliko i lepo uređeno imanje u Maloj Brusnici Slavica smatra dobrom odlukom jer, kako reče, "ovde nas dvoje živimo kao u raju".
Na ovako velikom imanju ima dosta posla, ali uživaju svako u svom poslu - ona u kućnim i uzgajanju cveća, a suprug Nikola u gradnji i održavanju objekata, voćnjaka i ogromnih zelenih površina.

- Ovde smo pola godine, a drugu polovinu provedemo u Hamburgu.Volim i tamo da odem jer sam tamo provela veći deo života, od 18. godine pa do penzije. Tamo žive moja sestra i njena deca, naši dobri prijatelji. Ovde se zanimamo ovim poslovima, tamo je nešto drugačiji život i to nam je malo duži godišnji odmor - kaže Slavica i dodaje da voli da putuje, a želja joj je da poseti Rusiju i Dubai i nada se tome, samo da ih zdravlje posluži.


 

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
ribe20. 2. - 20. 3.
Imate utisak, da neko ogranicava vaše poslovne mogućnosti ili da vam nameće određena pravila ponašanja. Dobro razmislite na koji način treba da se izborite za bolju poslovnu poziciju, nemojte potcenjivati nečiju ulogu. U emotivnom smislu nije vam dozvoljeno baš sve i nemojte preterivati.
DNEVNI HOROSKOP
škorpija24. 10. - 22. 11.
Nečije namere ne zvuče dovoljno iskreno, stoga pažljivije analizirajte osobu koja plasira neobičnu priču. Kada situaciju na poslovnoj sceni posmatrate sa različitih aspekata, biće vam jasnije na koji način treba da rešavate svoje dileme. Komentari koje čujete od bliske osobe deluju pozitivno na vaše samopouzdanje.
DNEVNI HOROSKOP
lav22. 6. - 23. 8.
Neko ima dobre namere, dogovor sa jednom osobom čini vam se da obećava zajedničku korist ili poslovno-finansijski dobitak. Zadržite samopouzdanje i optimistizam, ponekad je "prvi utisak" od presudnog značaja za dalji tok poslovnih događaja. Osoba koja privlači vašu pažnju deluje nedodirljivo.
  • 2024 © - vesti online