Đorđev kamen jači od blokade

0

Srpski akademski vajar Đorđe Čpajak (magistar vajarstva i član ULUS-a) jedan je od retkih domaćih umetnika čije se skulpture nalaze širom sveta
 

Veoma aktivan, angažovan i tražen u celom svetu, magistar vajarstva i član ULUS-a, Đorđe Čpajak dobitnik je brojnih nagrada i priznanja i čini se poznatiji i priznatiji u inostranstvu nego u svojoj zemlji. Nedavno je imao veoma uspešnu izložbu u Grčkoj i skoro svi njegovi radovi (oko 40) su prodati.

 

– Zaista sam zadovoljan! – kaže on.

 

– Bilo je mnogo rada i trke oko carina, tranSPORTa, ali dobro je prošlo. Izložbu su posetili i predstavnici naše ambasade u Grčkoj čiji sam bio gost, dobio sam različite pozive za izlaganja. Vratio sam se nakratko u Srbiju, a onda se opet otišao u Grčku jer radim velike radove po narudžbini.

 

Na opasku da postoji sličnost između njega i poznate umetnice Marine Abramović, koja je svojevremeno rekla da ju je ceo svet priznao osim rodnog Beograda, Čpajak kaže da razmišlja slično kao ona.
 

– Ima tu i mojih propusta jer se nisam dovoljno uporno "nabacivao" srpskoj kulturnoj sceni, niti sam se mnogo eksponirao u medijima. Doduše, za to nisam ni imao mnogo vremena jer sam stalno bio angažovan – izvodio sam u proseku godišnje po pet do šest velikih skulptura po svetu i učestvovao na velikim međunarodnim konkursima, dobijao nagrade.

 

 

Te nagrade smatram i svojim najvećim uspehom, jer sam pobeđivao u konkurenciji često između 600-700 autora iz sveta, čak u vreme velike političke blokode Srbiji. Naravno, srpska kulturna scena nije imala mnogo interesovanja za mene, pa su me čak par puta odbijali na konkursima za samostalne izložbe – recimo moja matična kuća – ULUS!

Izlagao i radio u više od 50 zemalja

Poreklom iz Prijepolja, već u 15. godini, kao dečak otišao je u Split u školu za Odgoj u umetnosti i kulturi, odsek Izrada skulpture u kamenu. Kasnije je upisao Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu i posle završenih postdiplomskih studija njegov životni put je išao iz i preko Italije – u preko 50 zemalja gde je izvodio radove. Dve godine, od 1992. do 1994, sarađivao je sa Konstfact akademijom iz Stokholma gde je bio predavač skulptura u kamenu, a pre šest godina je takođe bio, u sklopu internacionalne razmene, gost predavač na Univerzitetu u Tokiju.

Nisam čak ni atelje dobio na korišćenje od naših vlasti, niti bilo šta drugo. Nažalost, kod nas se angažman više dobija po poznanstvima, nego po realnom kapacitetu umetnika – kaže on i priseća se da je poslednju samostalnu izložbu imao pre četiri godina kod Branke Pavić, udovice Milorada Pavića, u njenoj galeriji Feniks na Kalemegdanu.

 

– Nikako nisam mogao da organizujem termin zbog stalnih putovanja i samo zahvaljujući njenoj upornosti da me ugosti u Feniksu i da me čeka dve godine napravljena je izložba. Nažalost, prošle godine je preminula, a bila je veliki stručnjak Narodnog muzeja i veliki čovek.

Govoreći o tome kako teče stvaranje jedne umetničke skulpture, ovaj istaknuti vajar kaže da njegov proces rada traje od 10 do 20 dana, zavisno koliko je model komplikovan.

 

– Velike monumente, koje uglavnom radim na simpozijumima, završavam u roku od 30 dana, često mnogo kraće, to zavisi od broja asistenata. U Indiji sam, recimo, imao četiri-pet asistenata na raspolaganju, dok u Kini često praktikuju da samo otkupe autorsko pravo, njihovi radnici izvode rad, dok ja samo nadgledam.

Đorđe živi u Beogradu sa suprugom Biljanom i sinovima Georgijem i Maksimom, a da se radi o talentovanoj porodici govori podatak da je Đorđev brat Goran Čpajak takođe uspešan vajar, živi u Beogradu i predavač je na Akademiji primenjenih umetnosti.
Kaže da mu prija to što ga zovu srpskim Mikelanđelom, ali da je danas sve drugačije i da je ovo doba u kome se koriste električne mašine za obradu kamena.

Na pitanje da li je izlagao u Americi, on kaže da nije, ali da bi voleo.
– Izlagao bih tamo ako bi me pozvali. Od celog američkog kontineta, bio sam samo u Meksiku i Brazilu, a Ameriku najmanje poznajem, iako sam u Italiji živeo i družio se sa mnogo američkih vajara. Prepuštam budućnosti da sama odredi moj dalji umetnički put. Kao svaki pravi umetnik, retko kad planiram u životu! – kaže on i dodaje da se posle Grčke već sprema za Kinu gde je prošao na finalnom žiriranju za monument u gradu Vuhu, na šta je veoma ponosan, i u grad Nanjing, gde se izvodi njegov veliki rad za koji je dobio nagradu u februaru ove godine.
 

Golubovi

Čpajak je veliki ljubitelj golubova. On kaže da su mu golubovi strast iz detinjstva. – Gajio sam ih svuda, čak i na 16. spratu, gde sam nekad živeo, i u Italiji, i sad sam srećan jer ih imam mnogo u mom atelju – na imanju pored Beograda. Konačno imam prave uslove za njihov uzgoj. Oni su mi pored biciklizma bili prva velika strast još kao dečaku. Na moje iznenađenje i sreću , galerista kod koga radim u Grčkoj takođe je strasni golubar! Životni putevi me stalno navode na njih! – kaže on.

 

Izložbe i nagrade

Đorđe Čpajak učestvovao je na sedam samostalnih i oko 100 grupnih izložbi. Kao predstavnik Srbije, radio je na mnogim međunarodnim projektima. Od 1989. pa do danas izveo je preko 50 monumentalnih skulptura u gradovima širom sveta. Radovi su mu publikovani u raznim jugoslovenskim, francuskim i italijanskim, švedskim, japanskim, kineskim i korejskim časopisima. Italijanski kritičar Lodovic Gieruta uvrstio ga je u dva izdanja knjige ‘Versilija i umetnost’.

 

Skulptura kneza Lazara za Gnjilane

Uradio je skulpturu kneza Lazara za Gnjilane 1996. godine.
– Te godine bio sam, nažalost, poslednji put u Gnjilanima, na Kosovu, kao gost grada za koji sam uradio skulpturu. Šta se tamo posle izdešavalo dobro je poznato. To mi je bio i poslednji boravak na Kosovu. Inače, na ovu skulpturu sam mnogo ponosan, iako je ona ostala nerealizovani projekat. Možda dijaspora o tome ima neku ideju.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here