Srbija oduševila Amera

0

Daniel Poneman
 

Ipak, jedan od najinteresantnijih, najmlađih i najambicioznijih među njima bio je Daniel Poneman, mladi Amerikanac, koga je Jakšić, radeći na organizaciji programa, poveo sa sobom u Srbiju. Iako ima tek 23 godine, Daniel od svoje 16. godine radi kao skaut za košarkaške talente, odnosno agent koji bira buduće talente, a o njemu je već pisao i čuveni New Džork Times. U Srbiju je otišao kako bi video tamošnje košarkaške talente, upoznao se sa trenerima, sagledao potencijal za dalji rad na programu razmene talentovane dece koji će biti realizovan iduće godine.

Došavši prvi put u Srbiju, malu evropsku zemlju, Poneman kaže da nije znao šta da očekuje, ali ubrzo je uvideo da su Srbi veoma ponosni na svoje poreklo.
 

Osvojio SAD, na redu svet

– Dok sam odrastao pomagao sam trenere u srednjim školama i na stotine koledža da pronađu košarkaše. Kasnije sam shvatio da je vreme da nađem malo zvaničniji način da povežem koledže i igrače. Sada treniram mlade ljude da rade ono što ja radim, nadgledam ih tako da ćemo, umesto nekoliko stotina, moći da jednog dana povežemo na hiljade mladih košarkaša sa koledžima. Osvojio sam Ameriku, sada je red da osvojim svet! – kaže Ponemon pozivajući se na svoje putovanje u Srbiju.

– Kad sam tek stigao u Srbiju bio sam uplašen. Nisam znao jezik, hranu, nisam imao novac, međutim, ljudi su bili veoma ljubazni, željni da mi pokažu odakle su i jako im je bilo stalo da i ja zavolim Srbiju. Čak i oni koji su imali manje novca od mene plaćali su umesto mene kako bih se osećao prijatno. Bio sam u dvosobnom stanu u kome je već živelo šestoro ljudi, ali su se svi potrudili da se osećam kao da je to moj dom i da tu mogu da živim zauvek. Bilo je divno iskustvo upoznati te ponosne i pre svega visoke ljude – a to je najvažnije za basketbol, kaže on kroz osmeh.

Daniel govori da se sa Vladom družio sedam godina i da mu je ovaj stalno pominjao da će ga jednog dana voditi u Srbiju. Prvo je govorio da moram da vidim zemlju, a ja sam govorio – okej, okej, misleći da se to neće nikada dogoditi, međutim, kada smo počeli da radimo ozbiljnije u povezivanju dece preko okeana ja sam shvatio da ću možda i otići u Srbiju jednog dana. Nisam imao pare da platim kartu, međutim, pomogla mi je Humanitarna organizacija Heartland Alliance Dejvida Sinskog. Cilj je bio da se vidi da li je moguće dovesti decu iz Srbije u Ameriku i decu iz Amerike u Srbiju, stvoriti kulturni most, pokazati deci malo više o svetu, kaže Poneman.

Daniel Poneman sa majkom studenta Demiana Robinsona, koji je već bio u Srbiji i trener i humanitarac Vlado Jakšić
 

On naglašava da se za sada ceo program još razrađuje i da bi trebalo da zaživi sledeće godine. Vlado Jakšić već je u Srbiju vodio 22-godišnjeg Damiena Robinsona, Afroamerikanca sa južne strane Čikaga, koji je postao jedan od prvih košarkaških ambasadora. Potom je odveo i Daniela.

Iako veoma mlad, njegova ambicija i velika energija sa kojom govori o svom radu i svojim planovima čine ga starijim i ozbiljnijim. On poznaje mnogo ljudi iz sveta sporta, humanitarnih aktivnosti, sveta filantropije, i dok njegovi vršnjaci lutaju i još uvek pokušavaju da pronađu sebe on užurbano traži talente kroz celu Ameriku, povezuje ljude, klubove, timove, trenere, putuje, pomaže sportistima da, zahvaljujući sportu, dobiju stipendije na koledžima.
 

Spojila ih strast

O poznanstvu sa Srbinom Vladom Jakšićem Daniel Poneman govori:
– To je zanimljiva priča. Kada sam imao 16 godina pojavio sam se na televiziji kao najmlađi skaut u Americi. Ja sam profesionalno pronalazio talente za koledže i profesionalne timove širom zemlje. Vlado me video na televiziji i rekao da mora da me upozna. Kasnije je ispostavilo da smo išli u istu školu u Evanstonu (kraj Čikaga) i kao da je bilo suđeno da se upoznamo. Vlado je primer nekoga ko sledi svoju strast. On je radio u banci, ali nije bio srećan jer nije voleo taj posao. Njegova strast bila je košarka. Jednog dana je shvatio – imaš samo jedan život i zato moraš da slediš svoju strast, moraš da radiš ono što voliš! On je voleo košarku, rad sa decom, treniranje mladih. Čim smo se upoznali naše energije su se poklopile i mi smo znali da imamo iste ciljeve, iako pripadamo različitim generacijama. Tako smo postali najbolji prijatelji i počeli da razrađujemo ideju da, kroz basketbol, pomažemo decu celog sveta.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here