Zahvaljujući poetesi Dani Dodić i njenoj asocijaciji Art et la vie (Umetnost i život), nekoliko prethodnih dana naš Pariz je bio raspevan. I to malo drugačije raspevan.
Ovaj put nije bilo harmonike, estradnih zvezda i kola, ali su svi sve razumeli i upleli se u isto klupko, a čula se ozbiljna muzika. U Pariz su stigli kompozitor Miroljub Aranđelović Rasinski, operski pevači Tanja Andrijić i Oliver Njego i pijanista Milivoje Veljić.
Dana je pronašla mesta slavlja muzike, rasporedila dane i satnice, okupila publiku u rasponu od vrtića do poodmaklih penzionerskih leta i sve to nazvala „Nebeski puk“, uz podnaslov „Putevima predaka“. U duhu obeležavanja stogodišnjice završetka Velikog rata program je istkan od rodoljubivih dela srpskih stvaralaca, stiglo se i do srcedirajućih i oku suznih pesama „Kreće se lađa francuska“ i „Ovo je Srbija“, a okupljenima se posebno dopala kompozicija Rasinskog „Ovde daleko“ na stihove Danice Dodić. Koliko je god lepotom glasa, a i svoje pojave plenila sopranistkinja Tanja, toliko je elokvencijom, recitatorskim sposobnostima i baršunastim baritonom oduševio šarmer Oliver.
– Ne pamtim bolji koncert. Svi smo uživali. A kad je po želji publike odjeknulo „Pukni zoro“, od glasnoće spontanog horskog pevanja mogla su da popucaju i prozorska okna.
Oliver Njego je fenomenalan, a tek kako je lepo začinio sa „Praštajte, ali ne zaboravljajte“. Dva i po sata proteklo je kao tren – opis je Zeničanke Mire Teskeredžić.
Aplaudiralo se i uživalo u Kulturnom centru Srbije.
– Zbog radova, otkazan je koncert u crkvi Sv. Save, pa smo na radost svih, dodali muzičke časove u Dopunskim školama u parohiji Sv. Sava i u Bondiju. Puno mi je srce – kaže Danica Dodić.
U dve škole, sa dve nastavnice i uz mnogo đaka zajednički je odrađen doživljaj za dugo pamćenje.
– Tokom dogovaranja na koji način da dočekamo majstore pevače, đaci su predložili da oni postavljaju pitanja, a gosti da odgovaraju pevajući.
Ali i taj dogovor je bio suvišan, jer su Tanja i Oliver u razred ušetali gromko pevajući svima znani „Marš na Drinu“.
– Bio je to izuzetan spoj duha. A kako i naša deca imaju glasove jačine jerihonskih truba, Tanja i Oliver su ih brzo raspevali – prepričava nastavnica Ljubica.
Razmenjivala su se pitanja: „Kako vam je u Parizu“,“Zašto se kupuju ulaznice“, „Ko je najbolji kompozitor“, gosti odgovaraju kao da su u borbi za ispitnu ocenu, a deca pamte odgovore, uče kroz objašnjavanja raspona i boje glasa, onda kompozitor Rasinski pojednostavljuje tehniku komponovanja, pa klavir naziva „svojim bukvarom“.
– Umetnici su osvojili srca svoje buduće publike. A ovo je bio i prvi korak uvođenja dece u svet ozbiljne muzike – ponosna je Ljubica.
Duet sa Unom
Drugi muzički čas održan je u pariskom predgrađu Bondi u kojem decu srpstvu, kroz srpski jezik, uči nastavnica Blaženka Trivunčić.
– Izuzetan je doživljaj jednočasovno druženje učenika sa velikanima srpske muzičke scene. To nam je najlepši prednovogodišnji dar. Divno je bilo kad su gosti ušli u učionicu pevajući „Ovo je Srbija“, deca zanemela, a onda su eksplodirala u radosti – opisuje nastavnica Blaženka.
Čas je proticao uz šale i smeh, ali i nevericu i divljenje prema nezamislivo moćnim glasovima Tanje i Olivera. Pevalo se po operski, zabavnjački, dečje, stiglo se i do numera iz nekad popularnih crtanih filmova. Onda je Una Trivunčić uz gitaru pevala „Ponoć je tako tiha“, a izrogačila oči kad joj se u pesmi pridružio čika Oliver.
– Svi učenici bili su deo ovog nezaboravnog događaja. Posebno raduje što su ovu atmosferu osetili najmlađi đaci, ali i oni koji srpski uče kao strani jezik – zadovoljno komentariše nastavnica Blaženka.
Muzej i kafana
Dana se nije angažovala samo oko koncerta, već je goste odvela u Latinsku četvrt, Rodenov muzej i „na viđenje“ sa srpskom lokomotivom iz Velikog rata, izloženom ispred palate Invalida. Posebno lepo, spontano, veselo i ukusno gastronomsko veče bilo je u stanu Ljubice Burgić, a o upoznavanju pariskih kafana ne treba govoriti.
Odlično osmišljeno
– Odlično uklopljeno. Pesma na Danine stihove bila je u duhu „Tamo daleko“, a dok ja Tanja izvodila originalnu verziju „Tamo daleko“, Oliver je pronalazio pauzu za recitovanje „Plave grobnice“. Tokom „Pukni zoro“ govorio je o svom dedi iz okoline Ivanjice koji se borio u Prvom svetskom ratu, izronio je i jedan tekst o kralju Petru Prvom. Pevanje i klavirska pratnja bili su na najvišem nivou. Sve ovo nabrajam kako bih istakao odličnu osmišljenost programa i režiju ovog koncerta – analiza je muzikologa Vojina Jagličića.
Zabranjeno je preuzimanje, kopiranje ili prenošenje teksta, dela teksta ili fotografija sa sajta vesti-online.com bez izričitog navođenja izvora i aktivnog linka ka originalnom tekstu na našem sajtu.
Svako kršenje ovog pravila biće smatrano povredom autorskih prava i biće prijavljeno u skladu sa zakonom.














































